EMOTIVNO I DOSTOJANSTVENO –SJEĆANJE NA OLIVERA

Tačno godinu dana nakon smrti Olivera Dragojevića, „pisma“ jednog od najvećih hrvatskih muzičara svih vremena slušala se i pjevala ne samo u Hrvatskoj, gdje je u njegovoj rodnoj Veloj Luci obilježena godišnjica, već i u regionu. KotorArt je u ponedjeljak, 29. jula ugostio splićanske muzičare, pjevača Gorana Karana i Akademski hor Silvije Bombardeli Univerziteta u Splitu, koji su priredili koncert u znak sjećanja na Olivera. U dvosatnom nastupu podsjetili su na značaj ovog velikana upečatljive boje glasa, koji je svojevremeno osvojio i najpoznatije sale u svijetu – od njujorškog Karnegi hola do sidnejske Opere, a čije će pjesme, zasigurno, trajati.

Uprkos kišovitom danu koji je prethodio, prijatno veče na prepunom Stadionu Benovo u Kotoru bilo je prekratko da hrvatski pjevač i tekstopisac Goran Karan i Hor Silvije Bombardeli ispjevaju sve Dragojevićeve hitove. Već od prve pjesme, Lipi moj anđele, koju su umjetnici iznijeli samo instrumentalno, s vokalnom dionicom u saksofonu, publika je počela da pjevuši refrene, što se kasnije ponovilo i u pjesmi Magdalena, kada je pjevačku dionicu svirao gitarista.

Hor je izveo pjesme u horskom aranžmanu ili kao pratnju solistima i Goranu Karanu. Pjevali su hitove Dobar dan, potom Zelenu granu s tugom žuta voća, Ključ života, Ništa nova, Nocturno, Nadalina, zatim u stilu muških klapa pjesmu Piva klapa ispo’ Volta i dr. Akademski hor Silvije Bombardeli Univerziteta u Splitu, kojeg čine studenti i zaposleni sa svih fakulteta ovog univerziteta, nosi ime velikog splitskog kompozitora i dirigenta Silvija Bombardelija, intendanta splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, zaslužnog za osnivanje Splitskog ljeta. Od osnivanja 2016. godine, horom diriguje Anamarija Tadin, stručna saradnica na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Goran Karan se na muzičkoj sceni pojavio osamdesetih godina 20. vijeka, a solističku karijeru započeo je 1997. godine i ubrzo objavio albume Kao da te ne volim i Vagabundo. S Dragojevićem je godinama sarađivao, ali bio i njegov prijatelj. Na Don Brankovim danima muzike, nakon obraćanja publici, otpjevao je jedan od najvećih Dragojevićevih hitova, Skalinadu, a potom nastavio s pjesmama Dva put sam umra, Tu non llores mi querida, Cesarica i dr.

Ogromna u onoj mjeri u kojoj se i dalje pjeva i sluša, stvaralačka i izvođačka zaostavština Olivera Dragojevića budi sjećanja na njegov lik i djelo, i podstiče emocije – univerzalne, ali i one lične.

Boris Marković