INTERVJU Dmitrij Prokofjev: Harmonija i ljepota su jače od najvećeg rata

Fašizam, nacizam i druge destruktivne ideologije nijesu nestale nigdje u svijetu, naglasio bih. Migrirale su, mijenjale se, maskirale i prilagodile kao predatori u divljini. Udobno su smještene pod krovovima takozvanih demokratija - rekao je Prokofjev

Predstava „Ilijada“, reditelja Džonatana Foksa, u adaptaciji Lize Piterson i Denisa O’Hera, a u izvođenju glumca Ričarda Berta i violončeliste Dmitrija Prokofjeva, biće izvedena večeras u 21 sat u Samostanskom kompleksu Sv. Nikole u Prčanju, u okviru festivala KotorArt.

Adaptirana Homerova epska poema „Ilijada“ koncipirana je na temelju priča o Ahilu i Hektoru, sa naizmjenično pjesničkim i razgovornim jezikom. Ovaj pozorišni komad na inovativan način pokreće, kako se navodi u promotivnom tekstu, „bezvremenu prinudu čovječanstva na nasilje“.

Zbog svoje minimalističke scenografije i jednostavne rasvjete, veoma je adaptivan za scensku postavku u raznim prostorima. Budući da se predstava izvodi na engleskom jeziku, obezbijeđen je prevod, naveli su organizatori. Ulaz na predstavu je besplatan, a festival organizuje povratni prevoz solarnim brodom „Bella Boka“ iz Kotora. Stajalište brodića je prekoputa Centra za kulturu „Nikola Đurković“ sa polaskom u 20.30 sati. Ulaz na predstavu je besplatan.

Violončelista Dmitrij Prokofjev je uoči izvođenja za Pobjedu govorio ne samo o „Ilijadi“ i epsko-muzičkom kontekstu kroz koji prikazuje nasilje već i o programu „Muzika za sva vremena“ KotorArt kvarteta, sa posebnim osvrtom na značenjski sloj zarobljeničkog koncerta Olivijea Mesijana koji će izvesti 8. avgusta u Crkvi Sv. Duha.

POBJEDA: „Ilijada“ je inovativna muzičko-epska priča, i u njoj ste sami sa instrumentom, ali ne i sami na sceni. Jeste li ranije radili ovakve projekte koji izlaze iz okvira jedne umjetnosti?

PROKOFJEV: Da, danas su klasična muzika i dramsko pozorište sve bliže jedno drugom. Ovo nije moje prvo iskustvo, čak ni u Crnoj Gori. Na primjer, radio sam jedinstveni projekat „Betovenova pisma“.

A prije pandemije napravili smo muzički nastup sa Hendlovom muzikom „Muzika na vodi“, koji je crnogorska publika dočekala sa neopisivim oduševljenjem. Bio je to novi i veoma vrijedan posao za mene. Nadam se da će ovakvi programi nastaviti svoj život u budućnosti!

POBJEDA: Koliko violončelo doprinosi ubjedljivosti odnosa između dva ratnika, nemilosrdna do srži, ali i dva nosioca teze o besmislu rata?

PROKOFJEV: Prema scenariju, violončelo prikazuje grčke muze. Kao što znate, bilo ih je devet i one su pokroviteljke umjetnosti. Međutim, u Grčkoj nije bilo muze koja je pokrivala ratnu umjetnost. Kao što vidimo, muze su vrlo pažljivo birale sa čime će raditi. Zašto ima toliko rata u samoj umjetnosti? U bioskopu, književnosti, slikarstvu, pa čak i klasičnoj muzici... Sjećate se Šostakoviča? Umjetnost odražava rat, ali ne prikazuje sveobuhvatan rat.

U ovom slučaju umjetnost se može pretvoriti u propagandu. Slika rata može biti visoko estetska i izražena u lijepom obliku. A to samo dokazuje da ratovi imaju granice, iza kojih postoji beskonačan i romantičan sklad i ljepota, poput samog univerzuma. Harmonija i ljepota koje su jače od najvećeg rata. „Ljepota će spasiti ovaj svijet.“ Paradoksalno, to je rekao „Idiot“ Dostojevskog. Idiot je to mogao razumjeti, ali jesmo li mogli ti i ja?

Jednog dana čovječanstvo će naučiti da pronađe kompromise brže, da modernizuje ponos i uspori svjetsku entropiju dok za to postoji snaga. Umjetnost ratovanja nas to nikada neće naučiti. Tome nas uči umjetnost o ratu, a „Ilijada“ je odličan primjer.

POBJEDA: Sljedeće sedmice izvodite i Mesijanov koncert na KotorArt-u. Šta Vas je dovelo do njegovog avangardnog koncepta? Je li ovo pravo vrijeme za sviranje koncerta koji je nastao dok je kompozitor bio u zarobljeništvu, vrijeme u kom se relativizuje antifašizam i u Evropi bjesni jedan rat?

PROKOFJEV: Mesijanov rad je aktuelan već 80 godina i još uvijek ima ogroman uticaj na javnost. Razlog relevantnosti ovog antifašističkog pamfleta je taj što fašizam, nacizam i druge destruktivne ideologije nijesu nestale nigdje u svijetu, naglasio bih. Migrirale su, mijenjale se, maskirale i prilagodile kao predatori u divljini.

Udobno su smještene pod krovovima takozvanih demokratija. Kao osobi, dodao bih, sa političkim obrazovanjem, teško mi je da koristim samo termin fašizam u opisivanju aktuelnih svjetskih događaja. Umjesto toga, govorimo o svojevrsnom koktelu, gdje ima malo šovinizma, nacizma, fašizma, usput i cinizma i drugih strašnih otrova, koji u malim dozama na prvi pogled izgledaju ne toliko štetni. I sve umotano, kao i obično, u najbolje namjere. Ali, kao što znate, tako se gradi put do pakla.

Tokom pandemije (sjećate li se da je postojala jedna?) u jednom intervjuu sam se djelimično dotakao ovih problema. Na primjer: kako se to odnosi na činjenicu da čak ni među intelektualnom elitom ne postoji konsenzus barem po pitanju kolektivne ili individualne odgovornosti nacije? Kako riješiti haos „pričajućih glava“ na internetu? Kako možemo održati kritičko razmišljanje i trezven pogled na stvari, kada bilo koji sadržaj nastoji da izazove emocije u nama, a ne da stimuliše mozak na rad? Kako ne pretvoriti tehnološki napredak u digitalnu diktaturu? Svi ovi problemi i neriješena pitanja hrana su za one destruktivne ideologije koje smo ranije spomenuli.

Njihovi jednostavni odgovori i rješenja postaju veoma atraktivni, na moju žalost. Zato bih radije nazvao moderng homo sapiensa - „homo zbunjikus“. Razlog koji na kraju može uništiti naš krhki svijet neće biti fašizam ili šovinizam, već obični „glupizam“ i idiotizam.

POBJEDA: Koji od osam segmenata koncerta Vam je najbliskiji po senzibilitetu?

PROKOFJEV: Peti, naravno. I ne samo zato što je to solo violončelo. Olivije Mesijan je, kao što znate, bio ne samo kompozitor već i naučnik. I dirljivo je kada naučnik istovremeno pokaže duhovne kvalitete uzornog hrišćanina. U to strašno vrijeme u koncentracionom logoru, njegova se duša mogla osloniti samo na nezemaljsko, vječno i beskonačno. Samo je to dalo snagu, iskrenu nadu i pravu vjeru, koja nema granica u prostoru i vremenu. Ovaj dio kvarteta naziva se „Pohvala Isusove vječnosti“.

POBJEDA: Kako ste se uklopili sa kolegama iz kvarteta? Jeste li i ranije imali priliku da nastupate zajedno?

PROKOFJEV: U vrijeme ovog intervjua, još nismo probali. Međutim, kolege iz kvarteta poznajem dugo. Oni su divni muzičari bez izuzetka i radujem se što ću uživati u njihovim talentima. A čak i da nismo stranci, Mesijanova briljantna muzika je veoma pametan upitnik, preko kojeg možete vidjeti ličnu kartu svakog umjetnika.

Crna Gora je moja druga domovina

POBJEDA: KotorArt je pokrenuo inicijativu da Vam se dodijeli crnogorsko državljanstvo. Kako komentarišete takav gest jedne umjetničke zajednice na najvišem nivou u našoj zemlji?

PROKOFJEV: Ne postoje riječi kojima bih opisao koliko sam zahvalan Ratimiru Martinoviću i timu KotorArt na jedinstvenoj odzivnosti, inicijativi, ustrajnosti i energiji kojom mi pokušavaju pomoći! U komunikaciji sa drugim kolegama iz svijeta umjetnosti Crne Gore dobijam riječi podrške.

Gotovo godinu svi zahtjevi i pisma o ovom pitanju ostaju bez odgovora. Ali nisam obeshrabren i nadam se da će sve biti u redu! Crna Gora je moja druga domovina. Prije deset godina došao sam ovdje sa vjerom u bolju budućnost ove prelijepe zemlje. Ova vjera i nada sa godinama nisu postale manje! A imam i primjer Olivijea Mesijana. I poput njega, ojačaću svoju vjeru, tako da njene granice idu daleko izvan horizonta.