INTERVJU Dragana Jovanović: Muzika je i društveni čin

Dirigentkinja Dragana Jovanović o programu „Vox feminae“ u okviru kojeg će nastupiti na ovogodišnjem KotorArt-u

Program pod nazivom Pjaca od filozofa na Don Brankovim danima muzike ove godine u tri segmenta, kroz razgovore i horsko pjevanje, slavi Darinku Matić-Marović i ženu. Kroz sva tri programa publiku će na svoj način voditi dirigentkinja Dragana Jovanović, prva dobitnica nagrade koja nosi ime najpoznatije dirigentkinje s naših prostora.

Jovanović je vanredna profesorica Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu na Katedri za dirigovanje, a bila je dugogodišnja asistentkinja i saradnica Matić-Marović u Akademskom horu „Obilić“, AKUD „Branko Krsmanović“ i Akademskom horu „Collegium musicum“.

Žiri za nagradu KotorArt-a je istakao njeno umijeće i visoke estetske domete naročito u tumačenju kompozicija savremene muzike, kao i doprinos razvoju muzičke umjetnosti na našem prostoru, posebno kroz kreiranje i izvođenje muzike za film i pozorište, te intermedijalnih projekata.

Jovanović je za Pobjedu, između ostalog, najavila svoj programski segment i nastup hora „Collegium musicum“, ali i govorila o svom odnosu sa mentorkom i koleginicom čije je priznanje dobila.

POBJEDA: Ove godine učestvujete na festivalu kao dirigentkinja hora, panelistkinja i moderatorka. Svaki od programa ima, osim muzičke, i jednu snažnu feminističku notu. Je li to u isto vrijeme i strast i misija?

JOVANOVIĆ: „Vox feminae“ je nova programska linija KotorArt-a uspostavljena sa ciljem značajnijeg pozicioniranja ženskog stvaralaštva na širem prostoru Balkana i osvjetljavanja različitih izazova sa kojima se susreću žene ovog regiona u savremenom društvu. Trodnevni umjetničko-debatni program okuplja dvadesetak žena različitih generacija porijeklom iz divergentnih, ali, ipak, po mnogo čemu bliskih područja balkanske regije. Njihova dragocjena iskustva uključena su u program koncipiran u tri cjeline: Darina regula, Crnogorka kao inspiracija i #Željena, sa idejom predstavljanja primjera dobrih praksi u traganju za mogućim odgovorima na pitanja isticanja važnosti ravnopravnih prilika i izbora. Tri uloge koje ste spomenuli su tri lica jedne iste ideje o tome da je muzika ne samo umjetnost već i društveni čin. Zato nije bilo teško postaviti se prema ovoj temi iz tri ugla. Ipak, sama muzika – istraživanje novog programa, zvučnih prostora i ljudskog glasa ostaju ono što mi je najinspirativnije. Posebno mi je drago što ćemo u okviru programa Darina regula promovisati COLLEGIUM+. Riječ je o vokalnom ansamblu koji čine pjevačice, nekadašnje članice Akademskog hora „Collegium musicum“, rezidencijalnog ansambla Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu. Od 1971. godine kroz ovaj ansambl prošlo je preko 500 studentkinja FMU, a neke od njih poželjele su da u ponovnom okupljanju osjete sjaj duha zajedničkog muziciranja. I da se kroz muziku sjete svoje profesorke i dirigentkinje Darinke Matić-Marović.

POBJEDA: Prva ste dobitnica nagrade koja nosi njeno ime. Kakav je osjećaj nastaviti tamo gdje je ona stala?

JOVANOVIĆ: Provesti 25 godina uz ličnost kakva je bila profesorka Darinka Matić-Marović – čast je i privilegija. Okolnosti su htjele da se ta četvrt vijeka desi na samom početku mog profesionalnog bavljenja muzikom, a sa druge strane, u trenutku zamaha profesoričine karijere i njene pune umjetničke zrelosti. Počela sam kao studentkinja i horska pjevačica, zatim postala asistentkinja Darinke Matić-Marović. Prilike za dirigovanje horom su se sve više otvarale, dok nisam preuzela ulogu dirigentkinje. Dvostrukost uloge učenice i učiteljice je nešto što je odredilo i moj put u radu sa Akademskim hrom „Collegium musicum“. Nagrada „Darinka Matić-Marović“ festivala KotorArt došla je godinu nakon profesoričinog odlaska i doživjela sam je kao nastavak i zaokruženje našeg i profesionalnog i prijateljskog odnosa. Iz potrebe da još neko vrijeme zadržim tu auru, uzela sam učešće i u inicijativi za ustanovljenje slične nagrade koju dodjeljuje Univerzitet umetnosti u Beogradu. Tako je ime Darinke Matić-Marović nastavilo da živi u dva grada koja su, prema njenim riječima, odredila njen život.

POBJEDA: Što je najvažnije što Vas je naučila i da li njene metode koristite u Vašem, često nagrađivanom, pedagoškom radu?

JOVANOVIĆ: Svi koji su ikad sarađivali sa profesorkom Matić-Marović uvijek ističu da je rad sa njom promijenio njihov život, bilo da je riječ o onima koji su ostali u umjetnosti ili se posvetili muzičkoj pedagogiji. O tome svjedoče i mnogi pjevači Akademskog hora „Obilić“, AKUD „Branko Krsmanović“ čiji su životi, iako posvećeni drugim profesijama, bili dodirnuti muzikom pod dirigentskom rukom Darinke Matić-Marović. Njena ljudska toplina, bezrezervna požrtvovanost i konstruktivnost u radu, doprinosili su stvaranju pozitivne radne atmosfere uzajamnog poštovanja i uvažavanja. Radna etika i ljudska i profesionalna pouzdanost su nešto što je odredilo njen put i put svih nas koji smo se sa njom sreli.

POBJEDA: Na koji način se promijenio Vaš odnos prema KotorArt festivalu nakon što ste dobili ovo priznanje?

JOVANOVIĆ: Moj prvi susret sa festivalom KotorArt bio je na samim njegovim počecima. Tada sam učestvovala u više projekata kao asistent dirigenta i odmah mi se dopao entuzijazam ljudi koji su ga vodili, kao i koncept najneposrednijeg suživota muzike i drevnog grada Kotora. Osjećaj da učestvujem u procesu stvaranja nečeg od istorijske važnosti bio mi je dragocjen. Sada, dobijanjem nagrade, moja veza sa Festivalom i Kotorom postala je i formalna. A moja ljubav prema Kotoru ostala je uvijek ista.

Ljudima je potrebno da dišu zajedno

 

POBJEDA: Imate li ponekad osjećaj da kvalitetna muzika gubi sa raspadom obrazovnog sistema na području cijelog regiona? Opada li interesovanje mladih u prelomnim godinama da izučavaju klasiku, a posebno horsko pjevanje?

JOVANOVIĆ: Činjenica je da je horska muzika nekada bila stožer muzičkog, ali i obrazovanja uopšte, u našem regionu. Reformama školskog sistema posljednjih decenija mjesto školskog hora kao obavezne institucije u procesu obrazovanja skoro da se ugasilo. Ne znam zašto nadležni više ne prepoznaju važnost horskog pjevanja u formiranju zdrave ličnosti. Čini mi se da je danas više nego ikad ljudima potrebno da zajedno dišu i slušaju jedni druge, da pripadaju grupi koja postaje funkcionalna cjelina tako što u njoj svoje mjesto pronalazi i najslabiji i najsposobniji njen član, da kroz zajednički rad shvate i osjete empatiju. Jednom riječju – da žive u harmoniji.

 

Izvor: www.pobjeda.me 

Foto: Marko Risović