INTERVJU Robert Homen: Boka je nepresušno estetsko vrelo
Jubilarni, 20. po redu Međunarodni festival KotorArt Don Brankovi dani muzike biće otvoren u srijedu, 14. jula, na Trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna, koncertom pod rukovodstvom maestra Roberta Homena. Crnogorski orkestar mladih tom prilikom izvešće „Concertino“ Ivana Brkanovića, „Con variazione“ Željka Brkanovića i „Ja sam mrtav sad, vi ste bili prije“ Aleksandra Perunovića, a kao solista nastupiće violončelista Dmitrij Prokofjev. Svečanost će upotpuniti uručivanje prve nagrade „Darinka Matić Marović“ dirigentkinji Dragani Jovanović i emitovanje kratkog televizijskog osvrta KotorArta, u produkciji Radio Televizije Crne Gore. Koncert je posvećen nedavno preminulom maestru Miroslavu Homenu (1940-2021).
Uoči svečanog otvaranja, razgovarali smo sa dirigentom Robertom Homenom, koji je muzičko obrazovanje stekao je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, na odsjeku za klavir, a potom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na odsjeku za dirigovanje. Dugi niz godina djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu – prvo je bio dirigent hora, a potom stalni operski dirigent. Bio je finalista Međunarodnog takmičenja mladih dirigenata Lovro fon Matačić. Takođe, on je i simfonijski dirigent, i ostvaruje saradnju s brojnim orkestrima i operskim kućama u Hrvatskoj i šire. Vodio je Hor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma, a trenutno rukovodi Horom Jevrejske opštine u Zagrebu Lira. Dobitnik je više nagrada, među kojima je Rektorova nagrada za uspješno dirigovanje Sedme simfonije, Ludviga van Betovena, u saradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, 1997. godine. U njegovoj karijeri veoma je zapaženo postavljanje opere La serva padrona, Đovanija B. Pergolezija, u Zagrebačkom kazalištu Komedija, kao i opere Mila Gojsalića, Jakova Gotovca, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Održava seminare iz dirigovanja u Hrvatskoj i inostranstvu. Redovni je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Na koncertu pod nazivom Planeta Boka, pored kompozicije Aleksandra Perunovića, biće izvedena djela kotoranina Ivana Brkanovića i njegovog sina Željka. Ono što povezuje Vas, Vašeg oca i pomenute kompozitore je Boka. Kakva sjećanja budi i koliko je važna i značajna za Vas?
Boka je za mene uvijek bila početak i ishodište vlastita života. Tu sam rođen, tu namjeravam jednog dana i okončati svoj životni put. Baš kao i moj otac. Za nas Homene Boka je nešto posebno, vječna inspiracija i utočište. Moj pokojni otac i ja slično je percepiramo i upravo je Boka bila ta iznimna poveznica u duhu između mene i mog oca. Teško da mogu ja nešto novo o Boki reći osim potvrditi sve već napisane tekstove koji su prepuni fascinacije Bokom, kako od onih koji su Boku upoznali dolazeći kao gosti tako i od samih Bokelja koji neizmjerno vole svoj rodni kraj. Boka je nepresušno estetsko vrelo. Od prirodnih ljepota do kulturnih zdanja i bogate istorije. Molim Boga da taj svoj entitet sačuva i u nadolazećim vremenima.
Ovo nije prvi put da izvodite djela Ivana i Željka Brkanovića, na jednom koncertu u Zagrebu ste, zajedno sa ocem, predstavili kompozicije ovih autora. Kakvo je to iskustvo za Vas bilo, kako je bilo graditi karijeru pored već dokazanog i sjajnog dirigenta, kakav je bio Vaš otac? Da li je to breme ili motiv?
Da, dobro ste rekli. Zapravo oboje. To je i breme i motiv istovremeno. Odrastati pod prezimenom Homen i baviti se muzikom ujedno znači i opravdati sve ono što to prezime u muzičkom svijetu znači. Moj odlazak u Zagreb u ratnom periodu obilježio je i usmjerio moj profesionalni životni put. Tata je nakon Sarajeva nastavio djelovati kao dirigent u Rijeci, a ja u Zagrebu. Mislim da je to bilo vrlo dobro za nastavak tatine i za početak moje karijere. To što nismo živjeli u istim gradovima. Vjerujem da svako teži tome da ostvari vlastiti životni put i razdvojenost od roditelja je u tom kontekstu poželjna. A svakako je već dovoljan motiv to što sam odrastao u svijetu muzike i što sam upijao život teatra od malih nogu. Da tako kažem, već sam se tada 'inficirao' muzikom i sa ljubavlju živim taj životni poziv i danas, zahvaljujući roditeljima koji su me u tome podupirali.
Koje mjesto u Vašem repertoaru pripada savremenoj muzici?
Već sam izvodio djela Brkanovića i to nekoliko puta. Kao što ste rekli, na jednom koncertu smo čak tata i ja zajedno nastupili kao dirigenti izvodeći djela ova dva znamenita Bokelja. Ivan Brkanović je zapravo bio na neki način i zaslužan za tatin dolazak u Sarajevo na studij, jer je upravo zbog Ivana Brkanovića tata odlučio studirati kompoziciju u Sarajevu. Zanimljivo je uočiti tu interesantnu paralelu. Otac i sin Brkanović, kompozitori, Miroslav i Robert Homen, dva dirigenta. Jedni skladatelji a drugi dirigenti. A sve nas povezuje Boka. Mjesto kome smo u duhu uvijek bili odani i koje nam je kako sam već malo prije pomenuo, bilo vječna životna inspiracija. A moj odnos sa savremenom muzikom....prilikom studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu povezao sam se i prijateljevao sa sjajnom generacijom tada mladih kompozitora s kojima sam prijatelj i dan danas. Preko njih sam na poseban način promatrao zbivanja u klasičnoj muzici, pratio sve novo što se tada pisalo, pa i praizveo neka djela. Osobno sam uvijek imao sklonost ka kompoziciji, pa i sada pišem neka djela. Nadam se da ću u budućnosti imati više vremena da se posvetim komponovanju, jer je to zapravo bila moja prva ljubav, a dirigovanje tek druga. Mlad sam, ima vremena!
Već godinama živite i radite u Zagrebu, a rođeni ste u Kotoru i odrasli u Sarajevu, i često dolazite u Kotor i aktivno učestvujete u muzičkom životu Crne Gore. Kakvo je Vaše mišljenje o regionalnoj saradnji u kulturi, među institucijama i radnicima kulture?
Mislim da je takva saradnja neminovna, ako želimo da sve države u regiji prosperiraju a ne stagniraju na mapi Evrope. Mi nismo velike države i afirmisati se u toj mjeri nezavisno na način da saradnje među susjednim državama nema čini mi s,e kao poprilično suluda ideja. Na kraju, sve države u regiji su mlade države i trebaju međusobnu saradnju kako bi se etablirale i adekvatno afirmisale svoju kulturu koje definitivno ne manjka. To treba iskoristiti na najbolji mogući način, a upravo saradnjom se to ostvaruje. Evropska unija to dapače i podržava kroz poseban fond koji podupire saradnju država u regiji. Nadam se da će to biti prepoznato i da će se iskoristiti, i to ne u daljoj, već bližoj budućnosti jer, vrijeme ide...
Iza nas je prilično težak period izolacije, raznih ograničenja, straha, prilagođavanja novim uslovima muzičkog života... Da li ste se vratili u normalnost i redovne tokove života ili smo svjedoci stvaranja neke „nove normalnosti“?
Svjedoci smo, nadam se, vrhunca jednog haotičnog razdoblja. Ova bolest je zapravo zatekla društvo koje na nju realno nije bilo, a nije ni moglo biti spremno. Sada se, da tako kažem, pliva koliko je moguće normalnije u takvim uvjetima, ali to je doista teško jer nam je sve to nešto novo. Umjetnici su posebno pogođeni u ovim novim uvjetima i mislim da to nije dovoljno prepoznato kod ljudi koji se brinu da svijet kako-tako normalno funkcionira. Egzistencija mnogih je doslovno ugrožena. Posebno pate i djelatnici koji žive od turizma. Države poput Crna Gore i Hrvatske, kojima je najvažnija grana turizam, su posebno pogođene ovom situacijom. Nadam se, ponovit ću, da je ovo sada vrhunac, da će vakcine djelovati, da će se bolest povući i da ćemo u narednih godinu dana nastaviti živjeti kako smo živjeli cijeli život do pojave covida. A nadam se i da će se formirati programi koji će omogućiti oporavak kulture, jer bez kulture nema ni pravog identiteta države.
Nataša Đačić
