INTERVJU Roman Simović: Ideja je da imamo Festivalski simfonijski orkestar

Koncerte Romana Simovića, našeg proslavljenog violiniste, koncert-majstora Londonskog simfonijskog orkestra i umjetničkog direktora Don Brankovih dana muzike, kotorska publika uvijek sa nestrpljenjem iščekuje. Na koncertu koji će se pod nazivom “Roman i prijatelji: Muzička jedinjenja” održati 28. jula na Luštica Bayu, violinistkinja Čečilija Cijano, violisti Milena Simović i Robert Smisen, i violončelisti Đovani Njoki i Dragan Đorđević, predstaviće se, uz svog domaćina Romana Simovića, djelima Čajkovskog i Pjacole. Dva dana kasnije, na koncertu u Crkvi Sv. Duha, u izvođenju Bramsa, pridružiće im se i pijanista Ratimir Martinović. 

Roman Simović, violinista i koncert-majstor Londonskog simfonijskog orkestra, svojom briljantnom virtuoznošću i urođenom muzikalnošću osvojio je najznačajnije svjetske scene kao što su Velika sala moskovskog Konzervatorijuma “Čajkovski”, Sala Pozorišta “Marijinski” u Sankt-Peterburgu, Velika opera u Tel-Avivu, “Rudolfinum” u Pragu itd. Kao solista, nastupa s najpoznatijim orkestrima i najtraženijim dirigentima, među kojima su Gergijev, Papano, Harding, Jarvi, Belohlavek, Kasado i dr. Redovno nastupa na najznačajnijim svjetskim festivalima kao što su “Verbije”, “Bele noći”, “Istočni festival Valerija Gergijeva”, “Dubrovačke ljetne igre”, KotorArt, BEMUS, NOMUS, sarađujući s umjetnicima poput L. Kavakosa, E. Kisina, J. Vang, F. Kapisona, M. Majskog, Š. Minca, I. Golana, J. Rahlina i dr. Majstorske radionice održava u SAD, Britaniji, Južnoj Koreji, Srbiji, Crnoj Gori, Izraelu, Italiji. Svira na violini Antonija Stradivarija iz 1709. godine. U tekućoj sezoni realizuje kompakt-disk s koncertima Čajkovskog i Glazunova, s dirigentom Gergijevim i orkestrom teatra “Marijinski”, kao i s 24 kaprisa N. Paganinija. 

Od osnivanja ste uključeni u organizaciju festivala KotorArt. Bili ste član programskog savjeta, a od prošle godine ste umjetnički direktor Festivala. S kojim ste se izazovima susreli tokom organizovanja ovogodišnjeg KotorArta?

Svake godine smo suočeni sa istim izazovom, a to je kako naći dovoljno finansijskih sredstava da se realizuje ovako značajan Festival. Osnivač i direktor KotorArt Don Brankovih dana muzike, Ratimir Martinović se konstantno bori da obezbijedi potrebna sredstva. Potreban nam je dugogodišnji finansijski plan, garancija da ćemo u miru i novčano obezbijeđeni moći da radimo narednih godina. Tako bismo mogli više da se koncentrišemo na planiranje umjetničkog dijela programa. Za sada je novac najveći stres. 

Kakva je situacija bila ove godine?
Ove godine smo naišli na razumijevanje od strane Ministarstva kulture Crne Gore i jako sam im zahvalan zbog toga. 

I ove godine imate priliku da se na koncertima kamerne muzike “muzički ujedinite” sa Vašim prijateljima. Predstavite nam predstojeće koncerte, Vaše dugogodišnje saradnike i program koji ćete izvesti.

Moram, kao i uvijek, da kažem hvala samom Festivalu i našim prijateljima Luštici Bayu koji nam omogućavaju nastupe u Kotoru. Meni su to posebno dragi koncerti. Ovogodišnji drim tim čine violinistkinja Čečilija Cijano, violisti Milena Simović i Robert Smisen, violončelisti Đovani Njoki i Dragan Đorđević. Sviraćemo i sa Ratimirom Martinovićem, što nam je posebno drago. On je nevjerovatan pijanista i muzičar sa kojim je uvijek posebno zadovoljstvo nastupati. Pozivamo sve ljude koji vole da nas slušaju da dođu na koncerte i da zajedno uživamo u predivnoj muzici Bramsa i Čajkovskog. 

Neki od Vaših prijatelja, koji su već svirali na KotorArtu, oduševljeni su Festivalom, njegovom organizacijom i publikom, ali i samim gradom. Šta biste im, kao domaćin, preporučili da obiđu u Crnoj Gori, a šta da probaju od lokalnih specijaliteta? 

Zbog malo slobodnog vremena koje imamo neće moći mnogo da vide, ali neizostavan je obilazak jedinstvene Boke, sa čarima Kotora, Perasta i predivnim ostrvima okruženim planinama i, naravno, naši riblji specijaliteti! 

Od septembra 2017. godine Valerija Gergijeva je na mjestu muzičkog direktora zamijenio Sajmon Retl, dirigent koji je prvi put sa 22 godine stao pred Londonski simfonijski orkestar. 

To je jako dobra novina za Londonski simfonijski orkestar. Sajmon je odličan muzičar i svjetski priznat dirigent, sa velikim menadžerskim sposobnostima. Kao umjetnički direktor, on takođe radi na projektu naše nove koncertne dvorane. Mislim da je ovo jedan novi početak za naš orkestar. 

Na repertoaru Londonskog simfonijskog orkestara često se nalaze savremena djela, koja donose nove izazove u izvođačkom smislu. 
Tako je. Premijerno izvodimo djela naših savremenika, kao i ona iz prošlog vijeka. Tako smo, na primjer, krajem juna izveli Štokhauzenovo djelo “Grupe” za 3 orkestra i tri dirigenta, i to u poznatoj kući moderne umjetnosti, u galeriji “Tejt”. A već sutradan smo svirali naš tradicionalni BMW koncert na Trafalgar trgu.  

Zahvaljujući Vašim ličnim poznanstvima i kontaktima, na Festivalu će nastupati vodeći svjetski umjetnici – pijanistkinja Juđa Vang, violinista Leonidas Kavakos i perkusionista Martin Grubinger. 

Velika nam je čast što ćemo prvi put u Crnoj Gori ugostiti trenutno tri vodeća imena u svijetu klasične muzike, koje redovno možete vidjeti u Karnegi Holu ili na kanalu Meco. To su umjetnici koji nastupaju sa najvećim orkestrima i dirigentima, i čiji su rasporedi popunjeni i rasprodati tri godine unaprijed. Njihov dolazak potvrđuje koliko su prvenstveno veliki ljudi, pa onda i veliki umjetnici, jer shvataju sa kojim se problemima susrećemo. Spremni su da nam pomognu da ove godine napravimo najbolji festival u regionu, realizovan sa mnogo manje sredstava u odnosu na naše kolege u Sloveniji ili Hrvatskoj, koji organizuju festivale sa neuporedivo većim finansijskim sredstvima, sa milionima evra koje svake godine dobijaju od države i sponzora. 

 Svirali ste sa Juđom Vang i Leonidasom Kavakosom. Kakvi su Vaši utisci o njima kao kamernim muzičarima? 

Kada radite sa takvim profesionalcima, muzika dobija neku novu dimenziju i stvari funcionišu brže i lakše. Umjetnički nivo je veoma visok i veliko je zadovoljstvo svirati sa ljudima koji, ne samo što su veliki solisti, već umiju da se slušaju međusobno. Ego je kod svakog od njih velik, ali na kraju ipak uspiju da muziku stave u prvi plan, a to je najvažnije. 

Kako vidite KotorArt Don Brankove dane muzike za pet godina? 

Mislim da to nije moguće predvidjeti. Znam da će se svako ko bude uz Ratimira Martinovića, osnivača i direktora, i divnu ekipu pored njega, boriti da Festival napreduje. 

Smatrate li da treba unijeti neke promjene u koncepciju i program Festivala?
Jedna od ideja je da imamo Festivalski simfonijski orkestar, sa kojim bi radili veliki dirigenti i nastupali svjetski umjetnici. Na taj način dobijamo jednu novu dimenziju - djeca koja sviraju u tom orkestru dobijaju priliku da rade sa nekim kao što je čuveni dirigent Valerij Gergijev, a to, vjerujte mi, mladom orkestarskom umjetniku mijenja život u potpunosti. Ako se budu stekli finansijski uslovi za formiranje simfonijskog orkestra, moći ćemo da pariramo najvećim festivalima. Mi tačno znamo šta želimo, ali je važno da nas čuju uticajni ljudi, sa kojima ćemo ovu ideju sprovesti u djelo. 

Izjavili ste da je Gergijev nesumnjiv autoritet u muzičkom, ali i u menadžerskom smislu, da je Vama promijenio život. 

Nevjerovatno je na koji način veliki umjetnici vide, reklo bi se, već jasne stvari, kada je muzika u pitanju. Gergijev vas brzo i lako inspiriše iz ugla jednog genijalca i čovjeka koji ima pregršt iskustva iza sebe. Ali, on ne utiče tako samo na muzičare. 

Na koga još utiče?
Mi pričamo o nekom ko je toliko moćan da može da promjeni sistem školovanja, da utiče na političare da izdvoje ogromna finansijska sredstva za kulturu u Rusiji, jer vi to njihovim političarima možete da objasnite. Ljudi u Rusiji znaju šta je temelj njihove države. Bio sam svjedok kako Gergijev kupuje najbolju kolekciju gudačkih instrumenata za orkestar teatra “Marijinski”, čiji je direktor skoro 40 godina. Za ovo kratko vrijeme koliko ga ja poznajem, Valerij je uspio da otvori novu koncertnu salu “Marijinski 2”, novo pozorište “Marijinski 3”, novu koncertnu dvoranu u Vladivostoku “Marijinski 4”, i sada još jednu koncertnu salu u blizini mjesta gdje živi. Eto inspiracije za naše političare da što prije završe koncertne dvorane u Podgorici i Beogradu.   

Prošle godine ste najavili snimanje novog kompakt diska sa Vašim kolegama, gudačima Londonskog simfonijskog orkestra, u okviru izdavačke kuće „LSO live“. 

Upravo sada, u junu mjesecu, je izašao moj peti kompakt disk za izdavačku kuću “LSO live”. Snimili smo remek djelo genijalnog kompozitora Stravinskog, “Priču o vojniku”, koju smo izveli u verziji za kamerni orkestar. Ako mi vjerujete, nisam još uspio da preslušam disk. Oni koji jesu, kažu da je dobar. Okružen sam odličnim muzičarima, mojim kolegama, tako da rezultat mora biti dobar.

Izdavačka kuća “LSO Live” je ove godine izdala i Vaš prvi solo album. Odlučili ste se za integralno izvođenje tehnički i muzički izazovnih Paganinijevih kaprisa, koje su snimili najveći svjetski violinisti. Zašto ste se opredijelili baš za Kaprise? 

Snimak je napravljen još 2007. godine u Novom Sadu, poslije mog izvođenja Kaprisa na festivalu Nomus. Dobio sam novčanu podršku Ministarstva kulture Crne Gore za taj veliki projekat. Međutim, niko nije ni slutio kako će izgledati moj život danas i zbog puno obaveza nisam uspio ranije da završim postprodukciju kompakt diska. I to je još jedan razlog zbog kojeg se posebno radujem što je disk konačno izašao. Izašle su i fenomenalne kritike u “Gardijanu”, “Tajmsu”, “Sandej tajmsu”, “Skotsmenu” i drugim uticajnim revijama u svijetu klasične muzike. Takođe, izuzetno mi je drago što je Londonski simfonijski orkestar izrazio želju da u potpunosti promoviše ovaj kompakt disk. Mislim da su Paganinijevi kaprisi “lična karta” jednog violiniste, svojevrsna “biblija”. Retki su violinisti koji se odluče na ovakav korak. Ja praktično cijeli svoj život radim na Kaprisima. Vježbam ih, pa ih ostavim, pa im se ponovo vratim. I sada ih konačno imam zabilježeno. Vrlo sam srećan zbog toga. 

 Nataša Đačić