INTERVJU Vlatko Stefanovski: Tradiciju čuvate ako je učite

Uživanje u poznatim pjesmama pop i rok muzike može da počne na Ljetnjoj pozornici u ponedjeljak, 23. jula na KotorArt Don Brankovim danima muzike. U okviru projekta „Rok simfonija“ nastupiće jedan od najboljih gitarista i muzičara u regionu, Vlatko Stefanovski i Kamerni orkestar iz Botolja.. U okviru projekta „Rok simfonija“ nastupiće jedan od najboljih gitarista i muzičara u regionu, Vlatko Stefanovski i Kamerni orkestar iz Botolja.

Iako je gitaru počeo da svira tek sa 13 godina, Vlatko Stefanovski je jedan od najboljih gitarista ovih prostora, koji i dalje uporno vježba i trudi se da iz instrumenta izvuče magiju. Osnivač je jedne od najvažnijih grupa bivše Jugoslavije, legendarne grupe „Leb i sol“, sa kojom je snimio 14 albuma. Sredinom devedesetih godina započeo je vrlo uspješnu solističku karijeru, tokom koje je sarađivao sa mnogim muzičarima širom svijeta i brojnim orkestrima i ansamblima. Autor  je filmske muzike, muzike za balete, pozorišne predstave, animirane i kratkometražne filmove.

Iako često svirate u Crnoj Gori, prvi put ćete nastupiti u Kotoru, u okviru KotorArt festivala. Kakva je, po Vašem mišljenju, crnogorska publika? 
Ja nikada ne dijelim publiku, imam sreću i zadovoljstvo da me crnogorska publika izvanredno prihvatila, vjerovatno što imamo sličan ili blizak mentalitet. Drugo, da nije visokih albanskih planina mi bismo bili vazdušnom linijom veoma blizu jedni drugima. Treće, imam ja i minuli rad koji vjerovatno doprinosi tome da dobro prolazim u Crnoj Gori.  Radujem se crnogorskoj publici, vjerujem da ćemo u Kotoru ostaviti dobar utisak i da ćemo opravdati povjerenje čuvenog i velikog festivala KotorArta.

Koncert pod nazivom „Rok simfonija“ održaćete sa Kamernim orkestrom iz Bitolja, kada će se na sceni spojiti rok muzičar sa muzičarima koji imaju klasično muzičko obrazovanje. Kako je došlo do Vaše saradnje?
Pozvali su me prošle godine da sa njima nastupam i da budem gost na njihovim koncertima u Bitolju i Ohridu. Prijatno sam iznenađen njihovom profesionalnošću, talentom i naročito zvukom, koji se na ovim koncertima razlikuje od njihovom klasičnog repertoara. 

Koji program ćete izvesti u Kotoru?
Na dosadašnjim koncertima smo svirali Еј-Si/Di-Si, Led Cepelin i neke moje kompozicije i bilo je vrlo zanimljivo. Ove godine ćemo proširiti repertoar, pa će program za KotorArt biti vrlo bogat i raznovrstan.

Vaš novi album se zove „Mother Tongue“ (Maternji jezik). Da li se iza naslova skriva neka simbolika?
Tako je. Kada se odabere naslov za bilo koji album, u prvom momentu postoji bukvalno shvatanje tog naslova, a onda se uvidi da ima i dosta simbolike. Tako je i sa albumom „Maternji jezik“. Sve nas određuje mjesto i podneblje gdje smo rođeni, i odrastanje uz kulturu okruženja. Kada sve to naslijedite - to je vaš maternji jezik. Muzika Makedije je moj maternji jezik, na albumu sviram tradicionalne melodije makedonskog folklora. Pri tom, moja ideja o maternjem jeziku je i tečnost govora, elokvencija, fluentnost izraza. Ja prije svega mislim na svoj muzički maternji jezik, na svoj izraz govorenja preko gitare. Govorenje je prirodno, autentično i tačno. 

Tako ste i album snimili za samo četiri dana, uz minimalne tehničke intervencije. Reklo bi se - u jednom dahu.
Da, prva numera „Bistra voda“ je snimljena iz samo jednog sviranja. Radi se o pripremi koja treba biti dugačka, naporna i iscrpna. Nakon toga samo sviranje ne predstavlja veliki problem. Ako se dobro pripremite, ako fino navježbate, ako se spremite psiho-fizički, i mentalno, i spiritualno i tehnički, onda samo snimanje ne predstavlja problem nego zadovoljstvo.  

Gitara je stalno uz Vas?
Jeste, stalno mi je u rukama. 

Koliko gitara imate?
Dovoljno za jednog balkanskog gitaristu – više od trideset, manje od četrdeset. 

Dobitnik ste najviše državne nagrade Makedonije za životno djelo u kulturi i umjetnosti „11 oktobar“. Vi ste, kroz Vaše stvaralaštvo, dugogodišnji čuvar makedonske tradicije.
Tradiciju čuvate ako je učite, to je dovoljno. Ako ste je naučili, vi ste je sačuvali. Ako je zaboravite, vi ste je izgubili. Što više stvari naučite, to vam je bogatiji maternji jezik. Kada se stvari zaborave, onda ste siromašniji i za vašu ličnu kulturu i za nacionalnu kulturu. 

Kojim biste zanimanjem prvo sebe predstavili? Ja sam gitarista, kompozitor, pjevač, glumac..?
Glumac nisam, igrao sam samo jednu epizodnu ulogu. Ja sam muzičar. Moderni di-džejevi imaju potrebu da sebi nazivaju producentima, vlasnicima diskografske kuće, hit mejkerima. Meni je to patetično. Ako se baviš muzikom – muzičar si. Da me nazovete samo gitaristom, uskratili biste mi nešto od mojih talenata. 

Skoro četrdeset godina komponujete i primjenjenu muziku. Izjavili ste da u procesu komponovanje pjesama, prvo stvarate muziku, a zatim tekst. U slučaju primjenjene muzike, redoslijed je drugačiji.
Tako je, redoslijed je drugačiji. Kada komponujete primjenjenu muziku, radite u odnosu na to šta zahtijeva reditelj, producent, šta zahtijeva scena i karakter filma. To je jedan mukotrpan, intuitivan i kreativan proces. Treba da pogodite karakter, atmosferu... to nije lako. 

Na čemu trenutno radite?
Pripremam se za ove ljetnje avanture. Neki koncerti su akustički, neki električni, tako da morate pripremiti minimum opreme za maksimum doživljaja. Štimujem gitare, štelujem ih, vježbam i tako se zabavljam u ovim junskim toplim danima. U julu i avgustu imam dvadesetak kocerata na različitim stranama, pa planiram rute putovanja. Treba stići iz Bugarske do Slovenije, preko Crne Gore, Srbije, Hrvatske, od jednog do drugog mjesta. Stalno otvaram mape, gledam kako da stignem od tačke A do tačke B, iako sam dobar poznavalac Balkana i balkanskih puteva.

Kako provodite slobodno vrijeme? 
Nedavno sam bio u parku, priključio sam se ekološkoj akciji koju je organizovala Komercijalna banka. Čistili smo park. Takođe, pokušavam biti i fizički aktivan, pa sam do tog parka vozio bicikl, skoro sedam kilometara. Ja nisam čovjek koji sjedi i gleda TV.

Nataša Đačić