Kriza je stvorila probleme i izazove, ali je otvorila i nove mogućnosti
Kotorska crkva Sv. Duha će danas , od 21:30 sati biti pozornica za KotorArt trio koji za ovu priliku čine violončelista Dmitrij Prokofjev, klarinetista Petar Garić i pijanista Ratimir Martinović.
To je bila prilika da razgovaramo s Dimitijem Prokofjevim, ruskim violončelistom sa crnogorskom adresom koji već nekoliko godina svira u Crnogorskom simfonijskom orkestru i predaje na Muzičkoj akademiji na Cetinju. O prilici da svira sa vrsnim kolegama, o repertoaru i Betovenu, prilagođavanju na život u Crnoj Gori i sjevernjačkoj filozofiji u djelu svog omiljenog kompozitora Prokofjev govori strastveno i bez ustručavanja na našem jeziku, koji je počeo posvećenije da uči u izolaciji.
KotorArt Don Brankovi dani muzike će i ovaj koncert, kao i mnoge programe do sada, prenositi uživo na stranici festivala, kao i na svom Jutjub kanalu i biće prava poslastica za ljubitelje Betovena, Bramsa, Šnitke i Ežena Bozoa.
Da li je ovo prvi put da nastupate u ovom formatu s Petrom Garićem i Ratimirom Martinovićem kao trio i kako je došlo do te saradnje?
Poteškoće i ograničenja povezana sa COVID-19 prilagodila su koncertne aktivnosti i nijesmo bili u mogućnosti da nastupimo zajedno sa Aleksandrom Tasićem, sjajnim muzičarem i partnerom u KotorArt triju. Tako je nastala ideja da pozovem Petra Garića sa kojim radim u Simfonijskom orkestru Crne Gore već četiri godine i divim se njegovom talentu. Stoga je zadovoljstvo zajedničkog rada bilo prilično očekivano. Ispostavilo se da kriza i ograničenja nijesu samo stvorili nove probleme i izazove, već su, uz pravi pristup, otvorili nove mogućnosti.
S Ratimirom ste svirali prvi put prije dvije godine i čini se da su se vaši senzibiliteti usaglasili do te mjere da publika o vašim zajedničkim nastupima još uvijek ne prestaje da govori. Šta Vas u toj saradnji posebno raduje?
Činjenica je da je Ratimir uvijek veoma različit, što mislim da je prirodno za umjetnika ove veličine. Na svakom koncertu ga upoznam iznova. A istovremeno je veoma principijelan u kreativnim stvarima. Vjerujte mi, naše probe nijesu samo pozitivne emocije, to su uglavnom argumenti i borba ideja. Ali samo u takvoj dijalektici moguće je stvoriti nešto ispunjeno energijom bića, nešto što nadilazi svakodnevnu rutinu, a naša iskustva i rasprave utvoreni u koncertima uvijek mi ostaju u sjećanju.
Šta ste pripremili za današnji koncert? Betoven je u ovoj godini je sasvim očekivan.
Naravno, ovo je Betovenova jubilarna godina. Ali nadam se da će sljedeće godine Betoven biti u potražnji. Postoje kompozitori koji generalizuju vjekovno iskustvo u razvoju muzike i postavljaju nove vektore. Takav je bio Bah i bez sumnje Betoven koji vremenom postaje sve relevantniji. Njegov rad i ideje su predvidjeli mnogo toga što danas vidimo u muzici. Živio je u eri velikih promjena. Betovenova jubilarna godina izgleda olujno, čudno i zbunjeno, kao i njegov život što je bio. Nisam mogao da očekujem drugačiju 2020. godinu.
Kao vođa violončela u Crnogorskom simfonijskom orkestru nastupali ste u Kotoru više puta. Sjećate li se nekih nastupa s posebnim pijetetom i šta je to što Kotor izdvaja kao scenu u odnosu na sve ostale u Crnoj Gori?
Nije tajna da Kotor ima dugu istoriju i genetičko pamćenje. Koncert nije samo prezentacija njihovih ideja, već u najvećoj mjeri dijalog sa kolektivnim nesvjesnim ljudi koji nastanjuju ovu magičnu zemlju. Svaki veliki grad ima teška vremena, međutim, gledajući herojske napore ekipe KotorArta, ne bojim se za budućnost kulture ovog prelijepog grada.
Već ste dovoljno dugo u Crnoj Gori i dovoljno ste dali našoj muzici, da Vas smatramo jednim od nas. Ipak, tek nedavno ste se malo više posvetili učenju crnogorskog jezika. Da li i sami imate osjećaj da ste doma kad ste ovdje?
Hvala na lijepim riječima, veoma sam dirnut. Činjenica je da sve moje kolege odlično govore engleski. Možda je to usporilo moje savladavanje crnogorskog jezika i sada, kada u vezi sa zajednicom imam više vremena, i ovaj jaz postupno ispravljam. Znate, osjećaj da ste kod kuće ne dolazi domah. Okolina, kolege i prijatelji igraju važnu ulogu u tome, i imao sam veliku sreću s njima. Osjetio sam dom kada sam počeo da osjećam ličnu .ljutnju gledajući kako neko baca smeće na pogrešnim mjestima prelijepe Crne Gore. Osjećao sam kako mi se smeće bacalo kroz prozor.
Već je poznato da ste naklonjeni kompozicijama Peterisa Vasksa. Ima li još nekih kompozitora čiju muziku rado izvodite i da li je neko od autora s naših prostora na Vašem reprtoaru?
U pravu ste, veoma sam naklonjen Vasksu čija je muzika zasićena sjevernom filozofijom tipičnom za kompozitore baltičkog regiona. U Crnoj Gori sam imao sreću da upoznam i izvodim djela divnih kompozitora Nine Perović, Aleksandra Perunovića i Bobane Dabović. Najzanimljivije je to što je i njihova muzika takođe veoma zasićena filozofijom i bojama koje sam prije toga smatrao sjevernjačkim. To znači da klima igra samo djelimičnu ulogu u formiranju jezika. Mislim da imamo još mnogo toga da naučimo o kulturnim karakteristikama različitih zemalja i o mehanizmima nastanka nadarenih pojedinaca i genija u različitim djelovima planete. Znam samo da je Crna Gora oduvijek bila velikodušna sa talentima i siguran sam da će tako biti i u budućnosti.
Autor: Dragana Erjavšek
