Neposrednost poput terapije
Humoreskno ali interpretativno-umjetnički na visini zadatka, pitoreskno ali žanrovsko-stilski usklađeno – to bi, u najkraćem, mogao biti utisak koji su na posjetioce ostavili pijanistkinja Juđa Vang i klarinetista Andreas Otenzamer, u srijeru, 7. avgusta nakon koncerta na Luštici Bay. Ovogodigšnji KotorArt Don Brankovi dani muzike, s razlogom, ponovo su ugostili najtraženiju pijanistkinju mlađe generacije na današnjoj muzičkoj sceni. Nakon prošlogodišnja dva koncerta – s violinistom Leonidasom Kavakosom, pa s perkusionistom Martinom Grubingerom, ona ove godine nastupa oba puta s Otenzamerom, ali u različitim prostorima i, vjerovatno, s nešto različitim programom.
Juđa Vang i Andreas Otenzamer, koji je takođe prije nekoliko godina bio gost KotorArta, ne dijele samo scenu, već i zajedničku izdavačku kuću, najpoznatiju u svijetu – Dojče Gramofon. Pijanistkinja o kojoj u superlativu govori i publika i muzička kritika širom svijeta, prepoznatljiva je po jedinstvenoj mješavini tehničke bravuroznosti, muzičkog promišljanja i emocionalne dubine. Sve se to moglo istražiti i u njenim interpretacijama na KotorArtu: bravuroznost u džez kompozicijama, muzičko promišljanje u Listovoj obradi solo pjesme Grethen za vretenom Franca Šuberta, emocionalna dubina iskazana kroz Valcer u cis-molu Frederika Šopena. Njenom vještom prilagođavanju karakterima – od Šopena i Šumana do Igre Artura Markeza i Trič-trač polke Johana Štrausa treba dodati i posebnu strast koju gaji prema džezu.
Umjetnica je u svojoj karijeri sarađivala s eminentnim dirigentima kao što su Abado, Barenbojm, Dudamel, Gergijev, Tilson, Papano, Ditoa, Mehta, a s Otenzamerom, inače prvim klarinetistom Berlinske filharmonije, nedavno je snimila nekoliko kompozicija za kompakt-disk Plavi sat, po kojem je i muzički događaj na KotorArtu nazvan. Dio repertoara koji su s tog albuma izveli obuhvatio je klavirska djela Johanesa Bramsa i Feliksa Mendelsona, koja je Otenzamer aranžirao za klarinet i klavir – Mendelsonove dvije Pjesme bez riječi, op. 67, br. 2 i op. 30, br. 6, kao i Bramsov Intermeco, op. 118, br. 2. Kada je riječ o originalnim djelima, umjetnici su poseban utisak ostavili izvođenjem Prve raspodije za klarinet i klavir Kloda Debisija, kada je klarinetista briljirao kao apsolutni vladalac svog instrumenta, kao i numere izvedene na početku, Noćni klub iz ciklusa Istorija tanga Astora Pjacole.
Plavi sat, koji se vremenski nije poklopio s muzičkim događajem, ali koji je uspješnim scenskim i svjetlosnim rješenjem simuliran, Otenzamer je simbolično proširio na muziku, ukazujući na termin blue u džezu, pa i muzici francuskog impresioniste Debisija.
U prvi mah, posjetioce je na koncertu zatekla spontanost umjetnika, ne samo tokom predstavljanja programa između tačaka, već i prilikom odabira djela „na licu mjesta“, što je toj neposrednosti, makar bilo riječi i o unapred „izrežiranim“ postupcima, davalo dodatni šarm. S vanserijskim talentom Juđa Vang je razvila sve potrebne vještine do visokog profesionalizma, ali je i zadržala ono što ljudi, pa i izvođači, na putu svog odrastanja obično izgube – potrebu za igrom. Uz šaljivi duh Otenzamera, i svakako odličnu interpretaciju, koncert je djelovao gotovo terapeutski.
Boris Marković
