Nosimo medalju koja ne pripada našoj generaciji

Kao dio programske strategije, KotorArt permanentno njeguje kompozitorsku porudžbinu, pa će tako ove godine Don Brankovi dani muzike otpočeti svjetskom premijerom kompozicije "Varijacije na temu Kola Bokeljske mornarice", čije autorstvo potpisuje šestoro kompozitora iz zemlje i regiona. Pored toga, Festival će premijerno predstaviti i dokumentarni film reditelja Dušana Vulekovića, čime svojim djelovanjem direktno utiče na savremeno stvaralaštvo u različitim umjetnostima. Na Trgu ispred Katedrale Svetog Tripuna, na Dan državnosti Crne Gore, biće prikazan film o Kotoru, kojim iz svoje umjetničke perspektive autor ukazuje na sve ono na šta se i sam KotorArt oslanja.

Dušan Vuleković diplomirao je režiju na Akademiji umetnosti u Beogradu, master studije montaže završio je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Radi kao samostalni dramski i audiovizuelni umjetnik stalno nastanjen u Kotoru i kao predavač na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Autor je više dokumentarnih, eksperimentalnih i promotivnih filmova, kao i reklamnih i muzičkih spotova.

• Ovogodišnje predstavljanje Vašeg stvaralaštva na KotorArtu rezultat je saradnje koju ste sa Festivalom započeli znatno ranije. Autorski, odnosno dokumentarni film, kako stoji u najavi u Katalogu, otkriva jedino žanr filma. Sta je, međutim, sa sadržinom, temom, naslovom?

Tako je, realizovali smo promotivni spot za KotorArt, ali sam sarađivao sa festivalom na razne načine tokom prošlih godina. Ove godine je u pitanju dokumentarni film.

Naslov obično dođe na samom kraju cijelog procesa, imam nekoliko radnih verzija sve se vrti oko riječi ključ, pojma koji ima nekoliko upotreba u muzičkom jeziku i notaciji, a takođe i simbolički može da obuhvati temu filma jer pokušavamo da otključamo neke putanje ka prošlosti i na izvjesan način aktuelizujemo i promislimo ih u današnjem trenutku. U pitanju je, kao što ste naveli, dokumentarni film i u razgovoru sa nekoliko zanimljivih sagovornika bavimo se temama vezanim za kulturnu baštinu Kotora i Boke, pogotovo nematerijalnu, specifične načine na koje je ona ugrožena, kao i važnost njenog postojanja i čuvanja.

• Iako je umjetničko djelo autorski, individualni stvaralački čin, u ovom slučaju povod nastanka filma je direktno vezan za Festival, jer je riječ o djelu kao porudžbini. Kakvih je zahtjeva bilo od strane Festivala i kako ste svoju slobodu iskazali kroz te zahtjeve?

Uvijek morate voditi računa o namjeni filma na kom radite. Ovaj film je poručen od strane KotorArta da bi ga prikazali na otvaranju festivala. U tom smislu gradite ton filma. Neke posebne zahtjeve od strane organizatora nisam imao, u razmjeni ideja i razgovoru smo se na početku rada složili oko glavnih stvari prije svega da ovo nije film o KotorArtu, već o Kotoru, odnosno o onome na šta se sve KotorArt kao kompleksan i raznorodan festival oslanja.

• Kada je već riječ o prilikama za stvaranje, kakva su Vaša iskustva u Crnoj Gori? Ima li prostora za mlade reditelje?

Vjerujem da prostora ima, ali nedostaje podrška koja je neophodna da bi se konstantno proizvodili filmovi, prije svega raznovrsnost različitih saradnika koji su neophodni za kinematografsku produkciju i ozbiljna kritika, čiji je zadatak prije svega da otkriva. Ali, ne vjerujem u ograničenja sa strane i mislim da se može uraditi mnogo toga, ako imate taj luksuz da se potpuno posvetite nekom cilju. Treba biti istrajan i vrlo strpljiv.

• U vaše polje interesovanja svakako spada Kotor i njegovo kulturno nasljeđe. Prema onome što je dostupno na Vašoj internet prezentaciji Vimeo, neki filmovi su tržišno usmjereni, pa se u tom smislu mogu smatrati i reklamnim materijalom za manifestacije, turizam i slično. Koliko rad na toj vrsti filma ograničava umjetnički izraz, s obzirom na njegovu komercijalnu svrhu?

Za Kotor su dominantno vezana moja interesovanja i moj profesionalni rad. Da biste preživjeli od bavljenja filmom u malom gradu, na žalost, ne možete biti previše izbirljivi. Ja se trudim da radim što više i da kroz svoj rad pokušam da, koliko je to moguće, oplemenim svaki profesionalni zadatak. Ali, takav pristup u određenoj mjeri ograničava, u pravu ste. U zadnje vrijeme sve češće pronalazim model koji dozvoljava da se te stvari pomire.

• I da se usmjerimo na Kotor. Narativ filma Kotor za sva doba zasniva se na estetici lijepog film je svojevrsna turistička razglednica. Međutim, i ta razglednica ima svoju drugu stranu na kojoj se ispisuje ono što se na prvo čitanje/gledanje/ slušanje ne da prikazati. Postoji li podtekst u tom filmu?

Film je bio pokušaj da se ovaj grad sagleda i prikaže iz jednog pozitivnog i afirmativnog aspekta, i, iako je u pitanju promotivni film naručen od strane turističke organizacije, pravljen je prije svega za nas "domoroce", sa porukom pogledajte šta možemo da izgubimo. Ukratko, gledano iz današnje perspektive, podtekst se javlja kada uporedite grad koji je to sve manje, sa tom "idiličnom" slikom.

• S tim u vezi, iz kojih sve perspekiva posmatrate/doživljavate Kotor?

Kotor je moj grad. Ja ne tražim drugi dom. Ali, strategija kojom se kreće Kotor, odnosno kojom ga vodimo, dominanto je pogrešna. Grad se pretvara u kamenu ljušturu, kulise za kruzerske i druge posjetioce. Tamo gdje su bile knjižare sada su suvenirnice, razna mjesta gdje je stanovao živi duh mediteranskog grada sa milenijumskom tradicijom urbanog, stvaralačkog, ponekad čak i avangardnog, mi nevjerovatnom brzinom "valorizujemo" koristim ovaj izraz jer se često čuje u nepromišljenim izjavama naših slabovidih vizionara. U pitanju je najčešće prosta devastacija, nesavjesno činjenje velike štete od koje se Kotor teško oporavlja. Mislim da dolazi iz čistog neznanja i one tipične bahatosti loših đaka. Zato svaki element koji baštini drugačije vrijednosti treba pažljivo čuvati i cijeniti.

• Postoje indicije da će status svjetske kulturne baštine koju dodjeljuje UNESCO biti oduzet. Kakav je Vaš komentar na tu mogućnost?

Uneskov status svjetske kulturne baštine, koji nam evo prijeti da izmakne, nije cilj sam po sebi, nije to neka medalja koju zaslužite na takmičenju, kako mi se čini da ga ljudi uglavnom doživljavaju. To je svjedočanstvo o onome što su nekadašnji stanovnici Kotora uradili, a i onome što mi radimo. Dobijanje tog statusa nije medalja koja pripada ovoj generaciji Kotorana iako je sada ponosno nosimo. Naš žig će biti njeno gubljenje.
Imate li namjeru da kroz svoj umjetnički čin ukažete na probleme koji su prisutni u samom gradu, a koji su urbanističke, sociološke, socijalne, ideološke i političke prirode?

Apsolutno. Borimo se protiv tog neznanja, za početak.

U posljednje vrijeme sam radio na nekoliko projekata koji su nosili takvu poruku, neki od njih će uskoro biti dostupni. I ovaj film ima zadatak da prikaže vrijednosti, ali i velike probleme sa kojima se naš grad nosi.