NOSTALGIČNA I EMOTIVNA NOĆ NA LJETNJOJ POZORNICI

 

Uz tiho pjevušenje publike koja je do posljednjeg mjesta ispunila Ljetnju pozornicu, otmeno, pomalo nostalgično i svakako emotivno, protekao je koncert pod nazivom Tri dive na ovogodišnjem KotorArtu. Radojka Šverko, Gabi Novak i Tereza Kesovija, koje decenijama obilježavaju muzičku scenu (eks)jugoslovenskog prostora, ali i šire, nastupile su u ponedjeljak, 6. avgusta na Don Brankovim danima muzike. Uz pratnju gitariste Ante Gela, basiste Roberta Vrbančića i pijaniste Matije Dedića, pjevale su pojedinačno, svaka u svom bloku pjesama, a na samom kraju zajedno su izvele pjesmu Odlazak koju je na tekst Tina Ujevića komponovao Arsen Dedić.

 

Radojka Šverko je svoj nastup počela pjesmom Kud plovi ovaj broj, kojom je pobjedila na festivalu u Rio de Žaneiru 1970. godine, koji je označilo prekretnicu u njenoj karijeri. Pažnja publike, koju je iste godine dobila i na Splitskom festivalu, kao i kasnije na drugim jugoslovenskim festivalima, traje do danas. Svoj nastup na KotorArtu nastavila je hitovima Lanterna, Ništa nova, C´est la vie, da bi pred kraj otpjevala pjesmu Život moj Zvonka Špišića, koju je svojevremeno ocijenila kao biografsku. U svom obraćanju publici pjevačica je kazala da se osjeća srećno zbog nastupa u Kotoru u kojem je nastupala prije nekoliko godina, kao i da svojom pjesmom i pjevanjem želi da ostavi trag, kao što to žele svi umjetnici.

 

Zadovoljstvo što je ponovo u Kotoru izrazila je i Gabi Novak koja je podsjetila na koncert koji je održala s Arsenom Dedićem posljednji put u Kotoru, baš na Don Brankovim danima muzike.  Sjećanje na Arsena nastavila je muzikom, pjesmom Vine i gitare za koju je Arsen i pisao tekst, kao i njegovom pjesmom Ono sve što znaš o meni. Potom, slušale su se numere On me voli na svoj nači i Nada. Najveću interakciju publike izazvala je posljednja interpretacija, odnosno pjesma Pamtim samo sretne dane, koju je Gabi prvi put izvela na Zagrebfestu 1979. godine, gdje je i započela festivalsku karijeru dvije decenije ranije.

 

Svoj nastup, Tereza Kesovija je započela pjesmom Nježne strune mandoline, nagrađene numere sa Splitskog festivala 1975. godine, što je odmah izazvalo pozitivne reakcije kotorske publike. Pored starih hitova, kao što su Na Stradunu, Prijatelji stari, gdje ste, Nono, Larina pjesma, kojom je pjevačica 1966. godine zadobila pažnju francuske javnosti, Tereza je otpjevala i noviju numeru, Oči duše (2016). Ipak, nastup je završila pjesmom starijeg datuma – zahvaljujući pjesmi Moja posljednja i prva ljubav na Mesamu 1986. godine proglašena je za pjevačicu Jugoslavije, a taj status, kao jedne od najboljih, sudeći po reakciji publike, i dalje drži.