ZA FANTAZIJU JOŠ IMA KANDIDATA

Ima koncerata koji ostaju upamćeni samo po jednom njegovom djeliću, kada u transmisiji kompozitorove ideje, zahvaljujući izvođaču, slušaočeva osjećanja postaju gotovo iracionalna. Čak i koncerti najvećih umjetnika nekada prođu bez ijednog takvog trenutka. Međutim, na koncertu violiniste Nemanje Radulovića tih momenata je uvijek znatno više. 
Radulović je sa svojim ansamblom Dabl Sens, koji je osnovao prije deset godina, nastupio na Ljetnjoj sceni u ponedjeljak, u okviru KotorArt Don Brankovih dana muzike. U ovoj jubilarnoj godini, umjetnici su se predstavili djelima kojima su započeli saradnju – violinskim koncertima Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija, i djelom koje su posljednje pripremili – Šeherezadom Nikolaja Rimskog-Korsakova u aranžmanu Aleksandra Sedlara.

ŠTA JE PONUDIO VIVALDI, A ŠTA PRUŽIO RADULOVIĆ

Planetarno popularne violinske koncerte Četiri godišnja doba Vivaldi je napisao prije skoro tri vijeka i štampao u zbrici od dvanaest koncerata pod nazivom Takmičenje harmonije i polifonije. Iako oni – Proljeće, Ljeto, Jesen, Zima – nijesu bili objedinjeni zajedničkim imeniteljem po kojem su danas poznati, njihova povezanost bila je očigledna. Vivaldi nije zamislio ovu muziku kao tzv. apsolutnu, već kao programsku, oslanjajući muzički tekst na sonete koji opisuju prizore po godišnjim dobima. S obzirom na to da pojedinačno ne traju dugo, koncerti su vremenom postali pogodni za integralno izvođenje ili snimanje. Radulović se, međutim, odlučio da redosled doba promijeni – počevši s Proljećem, nastavljajući sa Zimom i Jeseni, došao je do Ljeta, odnosno trenutnog godišnjeg doba. Da „pretumbavanje“ nije proizvoljno već promišljeno potvrđuju različiti intenziteti dva slučaja završetka muzike – Vivaldijevog, sa Zimom na kraju, i Radulovićevog, s Ljetom. Ako bi se analiza prenijela na razinu fantazije, odakle, čini se, i dolazi Radulovićev osjećaj za muziku, onda je ovaj violinista, u tom fantastičnom svijetu, vratio vrijeme, od proljeća unazad do ljeta. A koliko su sjećanja publike na njegov nastup prošlog ljeta intenzivna, pokazuje ovogodišnje interesovanje za sami godađaj, prepuna Ljetnja pozornica, kao i posjetioci koji su neposredno prije početka koncerta čekali u  redu koji se protegao sve do Crkve Sv. Ozane.

MUZIKA VISOKE TENZIJE

U drugom dijelu koncerta, muzičari su izveli kompoziciju Aleksandra Sedlara, naime, njegovu adaptaciju Šeherezade Nikolaja Rimskog-Korsakova, za violinu, gudački orkestar, klavir i naratora (Tamara Aleksić). Proizvođenjem muzike visoke tenzije, potencirane u svakoj frazi, Radulović motiviše sve članove ansambla da od sebe daju najviše, što oni i čine.
Očekivano, publika je stajaćim ovacijama vraćala umjetnike dva puta na scenu. Za prvi bis svirali su filmsku muziku iz najnovijeg ostvarenje Emira Kusturice, a za drugi – Nišku Banju, poznatu pjesmu iz Radulovićevog rodnog kraja koju je publika dočekala s oduševljenjem. Bio je to koncert za pamćenje, koncert ne viteza, kako su ga organizatori imenovali, već čarobnjaka. A sudeći po reakciji publike, za fantaziju još ima kandidata.

Boris Marković
Pobjeda, 18. jul 2018.