Živi nastupi jednako su važni i umjetnicima i publici
Izvor: "Dnevne novine", 1. avgust 2020.
Koncert studenata, odabranih da predstave Muzičku akademiju sa Cetinja na XIX Don Brankovim danima muzike, održan je 18. jula u crkvi Sv. Duha, a promociju naše najveće i najvažnije obrazovne institucije nastavljaju i njeni profesori, na koncertu koji će se održati u subotu, 1. avgusta u Crkvi Sv. Duha, sa početkom u 21.30.
Ovogodišnji Festival KotorArt biće održan uz poštovanje mera prevencije širenja zaraze virusom Covid-19 u Crnoj Gori i svijetu, usljed koje su otkazani ili odloženi pojedini festivali u regionu. Program XIX Don Brankovih dana muzike takođe je redukovan zbog propisanih epidemioloških mera i finansijskih posledica uslovljenih pandemijom. U danima kada nam je vraćanje u svakodnevnicu, kroz održavanje koncerata i kulturnih sadržaja, prijeko potrebno, organizator Festivala je, poštujući propisane mere zbog novonastale situacije, ograničio broj publike u sali. Istovremeno, planiran je prijenos koncerta uživo putem interneta i u bašti kafea Ombra u Kotoru.
Prema prvobitnom planu trebalo je da nastupite sa kolegama klarinetistom Petrom Garićem i pijanistom Markom Bogdanovićem, ali ste zbog trenutne epidemiološke situacije morali da izvršite izmjene. Recite nam malo više o predstojećem koncertu, učesnicima i programu.
Sticajem okolnosti, naš dragi kolega Marko Bogdanović nije mogao da nam se pridruži, te smo oformili nestandardni, ali vrlo interesantan sastav koji čine flauta, klarinet i fagot. Naš kolega Georgi Kalajdjiev, fagotista iz Crnogorskog simfonijskog orkestra, je svesrdno pristao da nam pomogne u realizaciji ovog programa. Uživaćete zajedno sa nama u nesvakidašnjim prelivanjima boja i virtuoznosti tri drvena duvačka instrumenta i djelima Kešlena, Mučinskog, Ibera, kao i u Triju op. 87 Ludviga van Betovena, čime se pridružujemo obilježavanju 250 godina od rođenja ovog muzičkog genija.
Učestvovali ste na 1. Don Brankovim danima muzike 2002. godine. U kakvom Vam je sjećanju ostao taj nastup? Koliki značaj je za Vas tada, a koliki sada, imalo učestvovanje na ovom festivalu?
Svakako jedno od najljepših gostovanja koje pamtim! Trg je bio prepun ljudi, ulicama su odjekivali zvuci uličnih svirača, scena se postavljala dok smo svi željno iščekali koncert... Svi smo bili jako uzbuđeni i željni dokazivanja. Za svaki nastup na KotorArtu me vežu lijepe uspomene, ali vjerujem da ću ovu godinu pamtiti kao jednu od onih koje život mijenjaju. Sada, kao formiran muzičar i umjetnik, imam drugačije poglede na život, pa i na muziku. Poslije četiri mjeseca bez nastupa, imam ogromnu želju za istim... kao i te 2002. godine.
Kao prva flauta Crnogorskog simfonijskog orkestra, sa ostalim članovima ansambla, aktivno učestvujete u muzičkom životu Crne Gore. U orkestru ste, bukvalno, okruženi kolegama. U doba korone, u doba nevidljive i nepredvidljive opasnosti, karantina i izolacije nisu nam strana osećanja zarobljenosti i samoće. Kako se nosite sa tom situacijom? Da li Vam nedostaju kolege, zajedničko muziciranje, koncerti, nastupi, probe?
Nije prošao dan, a da ne pomislim koliko mi nedostaje posao kojim se bavim i koji volim. Za mene je neprocjenjiv osjećaj ulaska u, sada novu, salu Muzičkog centra, osmijesi dragih ljudi i priprema za probu – zvuci oboe koja štima orkestar i time daje znak za početak. Navikla sam da mi je život „obojen“ muzikom i druženjem. Trudila sam se da se što više posvetim porodici, da skrenem misli od realnosti slušajući muziku i gledajući sve serije i filmove koji su mi tada „pali u šake“. Izuzetno sam teško podnijela ovaj period i jedva čekam da se život stabilizuje i makar djelimično vrati na staro.
Kao što ste rekli, koncertnim muzičarima je važan kontinuitet nastupa pred publikom, a proteklih mjeseci su, u tom smislu, bili u diskontinuitetu. Potreba za muzikom i zajedničkim muziciranjem spajala je muzičare putem interneta. Kakvo je Vaše mišljenje o novoj formi izražavanja, o „onlajn“ koncertima? Da li je muzičarima neophodna komunikacija sa publikom ili je dovoljan kontinuitet u „javnom“ nastupu?
Sticajem okolnosti, zbog pojave pandemije izazvane virusom Covid-19, bili smo primorani da sve prilagodimo i realizujemo putem interneta. Svojim studentima sam tako držala nastavu, koristili smo i internet aplikacije. Dosta toga smo postigli, ali živi kontak je nešto što je nezamjenjivo i neprocjenjivo. Tako je i sa koncertima. Koncerti „onlajn“ su bili jedini izbor, ali... Smatram da je ipak neophodno vratiti se u normalu. Održati koncert u smanjenom sastavu, uz posebne mjere, na određenom rastojanju. Ako u kafani možemo da sjedimo i pijemo kafu bez maske, zašto ne bismo mogli da odsviramo koncert onima koji su željni svega što nije internet i televizija?
Zavisnost i potrebu za muzikom, koncertima i kulturnim sadržajima, pokazuju kako umjetnici, tako i publika. Kada ste posljednji put svirali na koncertu?
Poslednji put sam svirala 10. marta sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom u Crnogorskom narodnom pozorištu. Dirigent je bio maestro Iker Sančez, a solista fenomenalni Kanjizares. Premijerno smo izveli tri djela Markesa, Kanjizaresa i Manuela de Falje, koja su izazvala ovacije kod publike i posebne emocije kod nas muzičara. Za 12. mart je bio zakazan koncert duvačkog i gudačkog ansambla na Cetinju, ali je tog dana proglašena pandemija i koncert je otkazan. Tada nisam znala da će to biti poslednji koncert u sezoni.
A kada ste posljednji put bili publika na koncertu?
Nastupom naših studenata Muzičke akademije na KotorArtu prekinuli smo ovu „ravnu liniju“ bez koncerata. Bio je to divan prikaz naše institucije, požrtvovanog rada profesora i muzičke budućnosti i potencijala koji nosi sa sobom. Svim srcem sam navijala za ove mlade umjetnike koji su te noći pokazali kolika je njihova snaga, jer smo tu noć makar na kratko mislili samo o umjetnosti, mladosti i sreći, i izborili se sa ovim nevidljivim neprijateljem. Njihovi osmjesi poslije koncerta pokazali su da je „živa“ umjetnost jednako potrebna kako umjetnicima, tako i publici.
Marija Đurđević Ilić je završila Srednju muzičku školu Dr Miloje Milojević u Kragujevcu, a potom diplomirala i magistrirala na Muzičkoj akademiju na Cetinju, u klasi prof. Ljubiše Jovanovića, s najboljim ocjenama. Tokom studija ostvarila je izuzetne rezultate koji su je doveli u sam vrh flautskog izvođaštva na prostorima bivše Jugoslavije. Postala je laureat flautskih festivala u Valjevu, Podgorici, Kotoru i Međunarodnog takmičenja Petar Konjović u Beogradu. Usavršavala se na brojnim majstorskim kursevima vodećih svjetskih flautista. Učestvovala je na manifestacijama i domaćim festivalima kao što su A Tempo, Grad teatar Budva, DEUS u Podgorici, Barski ljetopis; ICA (International Montenegro Music Festival) u Baru, KotorArt. Od 2007. godine članica je Crnogorskog simfonijskog orkestra na mjestu prve flaute. Vanredni je profesor na odsjeku flaute na Muzičkoj akademiji na Cetinju. Svira na četrnaestokaratnoj zlatnoj flauti Nagahara.
Nataša Đačić
