CRNA GORA I EVROPA: MUZIKA ZAJEDNIŠTVA

Name: CRNA GORA I EVROPA: MUZIKA ZAJEDNIŠTVA
Start: 2022-07-01T02:00:00+02:00
End: 2022-07-01T04:00:00+02:00
Location: Pjaca ispred Katedrale Svetog Tripuna

2022-07-01 21:30

Pjaca ispred Katedrale Svetog Tripuna

petak, 1. jul

Pjaca ispred Katedrale Svetog Tripuna, 21:30 h

CRNA GORA I EVROPA: MUZIKA ZAJEDNIŠTVA

OLIVERA TIČEVIĆ, sopran (Crna Gora)

ERMIN AŠĆERIĆ, tenor (Bosna i Hercegovina)

MLADEN TARBUK, dirigent (Hrvatska)

SIMFONIJSKI ORKESTAR NARODNOG POZORIŠTA OPERE I BALETA ALBANIJE (Albanija)

Program:

Arman Limnander de Nivengove (1814–1892)

Opera Crnogorci

Uvertira

Séducteurs charmants, arija Ređine

Laisse-moi! Laisse-moi!, duet Beatrise i Seržisa

Žorž Bize (1838–1875)

Opera Karmen

Uvertira za treći čin

La fleur que tu m'avais jetée, arija Don Hozea

Uvertira za četvrti čin

Bedžih Smetana (1824–1884)

Simfonijska poema Vltava, iz ciklusa Moja domovina

Karel Bendl (1838–1897)

Opera Crnogorci

Uvertira

Noc rozpjala již křídlo temné, arija Zajme

Černá horo, moje domovino, duet Zajme i Miloša

Antonjin Dvoržak (1841–1904)

Opera Rusalka

Pjesma mjesecu, arija Rusalke

Dokumentarni film, RTCG

Partneri koncerta:

Crnogorci, opera u tri čina francusko-belgijskog kompozitora Armana Limnandera, premijerno je izvedena 31. marta 1849. godine u Komičnoj operi u Parizu. Zasnovana je na libretu Alboaza d’ Pižola i Žerara d’ Nervala. Iako nije boravio u Crnoj Gori, inspirisan pričama o crnogorskom junaštvu i scenama iz svakodnevnog života, Nerval je priredio libreto koji je Limnanderu pružio mogućnost da zbog realistične radnje u djelo uvede elemente folklora i gusle. Radnja opere odvija se na granici Boke Kotorske i Stare Crne Gore, 1807. godine, za vrijeme dolaska francuske vojske u Boku. Glavni lik opere, guslar Žiška, njegova usvojena ćerka Beatris, crnogorski vođa Andrija i Crnogorka Ređina kuju zavjeru kako bi uklonili kapetana francuske vojske Seržisa. U zavjeri učestvuju Crnogorci uvjereni da će žrtvujući Seržisa spriječiti Francuze da krenu u osvajanje brda iznad Kotora. Dramaturški tok opere prožet je ljubavnim zapletom, fatalnim susretom Beatris i Seržisa, i donekle komičnim zavodničkim nadigravanjem djevojke Ređine i Folike, vojnika u službi kapetana Seržisa. Opera završava srećnim krajem – Crnogorke nose palmine grančice ka Francuzima, a zastave Francuske i Crne
Gore spajaju se i vijore dok svi pjevaju „Crna Goro, Bogu mila, slobodna za vazda bila, kao snijeg na tvojim brdima“. Nakon premijere, opera je doživjela više izvođenja, a na repertoaru 1858. pojavljuje se prerađena u dva čina.

IZ LIBRETA:
(Prevod: Dragan Bogojević, Matica crnogorska,
proljeće/ljeto 2010.)
Arija Ređina

Prva strofa
Dražesni zavodnici
Pritvorni ljubavnici
Sjajne ptice selice
Vole da nam šapuću
Vole da nam cvrkuću
Poznato nam vaše lice.
Samo mali poljubac
Poljubac jedan
Na rumeno čelo
Samo mali poljubac
Poljubac jedan
To je tako malo
Uvijek toga vrijedan!

Druga strofa
Na te priče slasne
Medne i prekrasne
Odive mudre, oprezne budite
Znajte, to su ‘tice
S kandžom grabljivice
Bogatome ruhu ne žudite.
Samo mali poljubac
Poljubac jedan
Na rumeno čelo
Samo mali poljubac
Poljubac jedan
O, to je tako malo
Nikad toga vrijedan!
Jedan poljubac, a ni muž mi još nijesi.

Duet Beatrise i Seržisa
Seržis
Pusti me, ti što me izda
Srcu mi više nisi draga.
Lažnom ljubavlju, glasa blaga
Neprijatelju ti me preda.
Beatrisa
Ah moj Bože! Što govori, u čemu sam opet grešna!
Seržis
Lijepa i pritvorna
A izraza pokorna
I čela otvorena.
Nevinašca izgled
I ljubavan pogled
To je igra njena.
Beatrisa
Onu koja vas voli, optužiti tako!
Zločin i kleveta to je svakako!
Ko te izvukao iz smrtne opasnosti?
Trebalo te obmanuti, i spasit, što prije.
Obmanuh te, jer bi te k’o furije
Na moje oči zgromili, a ja sam te spasila.
Ali, uradih i ovo; dođi, stražari su popustili,
Za bijeg sve smo pripremili
Požurimo, prije nego li dođu!
Seržis
Ako je tako, zahvalan sam tebi.
Ali, na tvom mjestu, život moj, spašavao ne bi‘.
Života mi više nema! Za misiju nemam ispriku!
Razumiješ li što znači čast jednom vojniku?
Oh! Kako ću pred moju braću?
Kako bijesu tom odoljeću?
Kako prezir da otrpim?
Crnogorci - komična opera u tri čina
Šta! Ja sam Francuske
Izigrao povjerenje
Zemlju moju gubim!
ZAJEDNO
Oh! Kako ću pred moju/tvoju braću?
Kako bijesu tom odoljeću?
Kako prezir da otrpim? Itd.
Beatrisa
Razumiješ li što znači ljubav jedne žene?
Saznaćeš sve... Ne bole me optužbe nečasne.
Na mene nek‘ svale prezir i stid sav.
Saznaćeš sve; na mene prezir sav.
Seržis
Ne, ne, ne želim čast, ako to je cijena.
Ah! Što će reći tvoja braća?
Beatrisa
Što me se tiču moja braća?
Seržis
Bijesu tom se ne uzvraća!
Beatrisa
Čikam ih za njihov bijes.
Izdadoh, da čast spasim tvoju.
Zemlju moju.
ZAJEDNO
Isti žar od prije
Dušu našu grije
Ko to mrčno krije
Od nas odvojiti.
Srca što pokreće
Isto kolo sreće
Patnja vala neće
Nikad razdvojiti.
(Orkestar nastavlja da svira prigušeno).
Seržis, prema Beatrisi
A, sada govori... Govori... Ona depeša, viđela si je...
Šta piše u njoj?
Beatrisa, prisjećajući se
„U sali za oružje zamka Maladeta nalazi se zastava
koju Crnogorci najviše štuju... Čim zora zarudi,
okačite je na kulu Svetog trojstva“.
Seržis, živo
Tu zastavu... Da... vidio sam je noćas... Potrčimo.

Tročina romantičarska opera Crnogorci, koju je napisao češki kompozitor Karel Bendl 1877. godine, premijerno je izvedena 11. septembra 1881. godine u Novom pozorištu u Pragu. Libreto je napisao Jozef Otokar Veseli (1853–1879), za koga se vjeruje da je rođen u Herceg Novom i pouzdano zna da je bio libretista Bendla i Dvoržaka. Bendlovu zainteresovanost za tematiku slovenskog naroda na jugu pobudilo je kompozitorovo prijateljstvo sa slikarom Jaroslavom Čermakom (1830–1878) koji je u više navrata boravio u Crnoj Gori i neke od svojih najuspješnijih radova u njoj naslikao. Čermak je priredio kostime i scenografiju za premijeru Bendlove opere u Pragu, nakon čega je ona bila prihvaćena kao značajan doprinos na području češkog nacionalnog operskog repertoara. Bendl je gradio operu na motivima crnogorskih narodnih pjesama, najvjerovatnije koristeći zapise napjeva koje je u Crnoj Gori sakupio i obradio Franjo Kuhač (1834–1911). Istorijske okolnosti i ličnosti Crne Gore toga doba, Veseli umjetničkim postupcima koristi i kombinuje slobodno, kreirajući jedinstven i originalan narativ. Radnja opere dešava se u stjenovitom krajoliku na granici Crne Gore i Turske gdje se crnogorski poglavari Nikola Knežević i Miloš Martinović dogovaraju sa Crnogorcima o otkupu kneza Njegoša koga su, pozivajući ga u Podgoricu na pregovore, Turci na prevaru uhvatili. U središtu radnje je melodrama između Miloša i Zajme, ćerke Huseinpaše. Tajni poturica Ljubota dodvorio se Huseinpaši od koga očekuje visoki položaj, smišlja kako da zarobi Miloša u koga je zaljubljena Zajma kako bi ih spojio. U zapletu se dešava otmica Nikoline majke koju Miloš oslobađa iz zatočeništva ali, zbog Ljubotine izdaje, sam biva uhvaćen. Završetak opere obilježava otkup kneza, sukob Turaka i Crnogoraca u kojem je Miloš ranjen, i požrtvovanost njegove žene Milice. Opera je zaokružena narodnim slavljem i pjesmom „Onam, onamo za brda ona..”. Nakon premijere opera Černohorce bila je na repertoaru pozorišne sezone 1881. i 1883. godine, a svoje prvo izvođenje na sceni Narodnog pozorišta u Pragu doživjela je 1886. godine. Opere nijesu još izvedene u Crnoj Gori.

IZ LIBRETA:
(Prevod: Tihana Hamović)

Duet Miloša i Zajme
Miloš
Crna Goro, domovino moja, lijepa li si ti i snena!
Masline, vino i smokve ti rađaš, mati moja voljena!
Crna Gora, Crna Gora, moja domovina, Crna Gora, u
meni ima hrabroga svog sina.
Zajma
Kakav li je on ljepotan, kako li mu poj zamaman; tijelo
mu vitko i raskošno, a usne rumene što pokreće
zanosno, od toga mi se pamet muti. Oh, divljom
ljubavlju gori srce moje; Dođi, o, dođi, sunce zlaćano,
beskrajna čežnja da me ne ubije. Ah, divotna, junače,
bijaše pjesma tvoja.
Miloš
Ali pjesma moja otadžbini pripada; a domovinu svoju
voljeti od svega najviše, to mene još kao dijete naučiše.
Zajma
Divno je domovini služiti, njenim vjernim sinom biti; ali
za ljupkom djevojkom patiti, o ljubavi njenoj sanjati,
voljeti je dušom cijelom, i to pristaje junaku vrlom.
Miloš
Ja poznajem i draži i boli ljubavi, jer već imam ljubljenu
svoju draganu.
Zajma
On poznaje i draži i boli ljubavi, jer već ima ljubljenu
svoju draganu.
Miloš
A kada smo na bojnom polju protiv Turaka, ona je kraj
mene, puni moju pušku.
Zajma
Od te vijesti krv moja proključa, razjareno u glavu mi
jurnu.
Miloš
Ona je tiha kao ljetnja noć i lijepa kao divlja ruža. Ako
jednom padnem herojski, želim umrijeti samo njoj u
krilu, ako padnem, samo u njenom, samo u njenom
krilu da umrem.
Zajma
O, ljubavi, daj mi ideju kako da osvetim srce uvrijeđeno.
Miloš
Hej, gle, ide moja malena: U susret joj krećem ja, da na
njeno milo lišce u čežnji utisnem svoje vrele poljupce.

Zajma
Ah, divlja vatra u mom srcu gori, svi mi od nje drhte
nervi. Ljubav što se u srcu uznijela, ona će čuda,
istinska čuda da napravi, napraviće čuda, istinska
čuda će da napravi.
Arija Zajme
Noć je već krila raširila tamna, poslala lahor nježni i
mjesec se ukazao tužni, ali meni ne dolazi moj dragan
voljeni. Oh, noći, kakva magija u tebi se skriva, čim dah
tvoj osjetim, svijet se u ljubavno čekanje promijeni, a
srce moje tebi se pomoli? Ah, srce moje tješe nadanja
da donijećeš mi premilog, premilog dragana.

Olivera Tičević, sopran, nakon osnovnih studija na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Anete Ilić, kao stipendista grada Berna i dobitnica Nacionalne stipendije za izvrsnost Ministarstva prosvjete Crne Gore završila je master studije na Univerzitetu umjetnosti u Bernu, u klasi prof. Kristijana Hilca, sa najvećim ocjenama i kao najbolji student Univerziteta. Osvojila je brojne nagrade i priznanja. Svoj prvi regionalni operski debi ostvarila je kao Pamina u Mocartovoj operi Čarobna frula u Operi Madlenianum, u Zemunu. Tumačila je uloge Despine (Mocart, Tako čine sve), Lusi (Vajl, Opera za tri grosa), Mizete (Pučini, Boemi). Međunarodni debi ostvarila je kao Pamina u Ciriškoj operi (Mocart, Čarobna frula). Igrala je u teatru u Bernu, na Operskom festivalu u Oslu itd. Kao umjetnica koja se bavi interpretacijom savremene muzike, izvela je veoma zahtjevno djelo Le Grand Macabre, Đerđa Ligetija, i ostvarila premijerna izvođenja kompozicija Žarka Mirkovića, Nine Perović, Marka Kovača i Draška Adžića. Angažovana je na više operskih i vokalno-instrumentalnih projekata u Crnoj Gori, Bernu, Beču, Stokholmu i Oslu.

Ermin Ašćerić, tenor, nakon završene Srednje muzičke školi Zenica, upisao je Akademiju umetnosti u Novom Sadu, gdje trenutno studira, u klasi prof. Ljiljane Lišković. Osvojio je više prvih nagrada na Kantonalnom takmičenju u Zenici, Federalnom takmičenju Čitluk, Internacionalnom takmičenju Vera Kovač Vitkai u Novom Sadu, Međunarodnom takmičenju Primavera, Međunarodnom takmičenju solo pjevača Nikola Cvejić u Rumi, Međunarodnom takmičenju Lazar Jovanović, Festivalu slovenske muzike, Internacionalnom takmičenju za mlade pjevače Canto Bene. Pohađao je majstorske kurseve Klaudije Krkotić, Mihalja Kalmandija, Vere Kovač Vitkai. Dobitnik je stipendije Fonda za unapređenje vokalne umjetnosti Melanije Bugarinović i ćerke Mirjane Kalinović-Kalin. Ostvario je saradnju sa Muzičko-opersko-teatarskom organizacijom MOTO iz Beograda, sa kojom je debitovao u prvoj srpskoj operi Na uranku, u ulozi Radeta. Kao član Udruženja Visoko C iz Novog Sada učestvuje u predstavama Baš Čelik i Pepeljuga. Profesionalno je angažovan u Narodnom pozorištu u Beogradu, u kojem je debitovao s ulogom Alfredau, u predstavi Slepi miš.

Mladen Tarbuk, istaknuti hrvatski kompozior i dirigent, završio je studije kompozicije i dirigovanja u Gracu, Zagrebu i Beču. Gostovao je u gotovo svim evropskim zemljama, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Meksiku, često izvodeći i vlastita djela. Redovno je sarađivao s Operom na Rajni u Diseldorfu, bečkim Orkestrom koncertnog društva (Concertvereinorchester), Simfonijskim orkestrom države Meksiko i Mađarskom državnom operom. Dobitnik je brojnih hrvatskih i međunarodnih nagrada i priznanja – Slavenski, Papandopulo, HAZU, Janaček, E. Vogel, Risuonanze Trieste, Tolosa. Bio je upravnik Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb (2002–2005), a potom njegov muzički direktor (2013–2017). Djelovao je kao upravnik Dubrovačkih ljetnih igara, a od 2020. godine je na čelu Hrvatskog društva skladatelja. Na svim ovim vodećim pozicijama trudio se umjetnički da osnaži program, otvori institucije prema svijetu i da stvara mostove saradnje sa sličnim susjednim institucijama. Tako je pomagao i sporazume o saradnji KotorArta i okolnih festivala. U sezoni 2021/2022. godine vodio je Crnogorski simfonijski orkestar. Redovni je profesor kompozicije, dirigovanja, muzičke teorije i orkestra na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Prvobitno osnovan 1950. godine, Simfonijski orkestar Narodnog pozorišta opere i baleta je postao sastavni dio albanske Narodne opere i baleta 1953. godine. Imao je važnu ulogu u svim scenskim aktivnostima teatra, od njegovih početaka do danas. Nakon 1990. godine, Orkestar je imao čast da Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Švajcarskoj, Belgiji. Posljednjih godina, obogaćen je instrumentalistima školovanim na visokoobrazovnim instutucijama u Pragu, Lajpcigu, Sofiji i, naravno, Tirani. Orkestrom su dirigovali ugledni umjetnici, počev od maestra Mustafe Krantje, do Rifata Tećje, Simona Đonija, Ermira Krantje, Fićiraja Kraje, Bujara Ljapaja, Edmonda Dokoa. U svoj repertoar bilježi produkcije operskih i baletskih predstava, stotine djela simfonijske, vokalno-instrumentalne, instrumentalne i programske muzike, kako albanskih tako i stranih umjetnika. Interpretacije Orkestra su ocjenjivane kao čist i prefinjen zvuk, raskošnih tonskih boja. Orkestar je ostvario brojne snimke za Televiziju Albanije. Izveo je djela albanskih autora Zadeje, Zaraćija, Daije, Ibrahimija, Dizdarija, Pečija, kao i simfonijska ostvarenja najvećih svjetskih kompozitora.