KOTORARTIĆ

2023-07-19 19:00

Pjaca od oružja

srijeda, 19. jul 
Pjaca od oružja, 19 h 
KOTORARTIĆ
UMJETNIČKO UDRUŽENJE VISOKO C

Marija Cvijić, sopran
Branislav Cvijić, tenor
Ivan Nikolić, bariton
Marina Mikić, klavir

PROGRAM

Marija Cvijić (1986)
Crvčak i mrav
Petar Jovanović
Pčelica Dana

Udruženje umjetnika Visoko C osnovano je 2015. godine, s ciljem da realizuje opere, komade s pjevanjem, opere za djecu, mjuzikle; da organizuje koncerte, edukuje građane, posebno djecu, o značaju umjetnosti, kao i časove glume, pjevanja i ljetnje kurseve. Na koncertima pod nazivom O Ljubavi, članovi Udruženja prezentovali su niz vječnih melodija, a kroz španske pjesme, italijanske kancone i ruske romanse predstavili su priče iz svakodnevnog života o ljubavi prema bližnjem, prirodi, domovini. Izvođenjem opera za djecu širom Srbije i regiona, Udruženje utiče na izgradnju muzičkog ukusa kod najmlađih, doprinosi razvoju kreativnosti i jačanju njihovih ličnosti. U aranžmanima prilagođenim dječjoj publici, moderno izrežiranim, uz pratnju klavira ili kamernog sastava, Visoko C ostvarilo je više stotina nastupa. U najizvođenije opere za djecu spadaju: Čarobna frula, prema muzici Volfganga Amadeusa Mocarta, Mačak u čizmama, Cezara Kjuia, Pepeljuga, Edvarda Poldinija, Snežana, Petra Krstića, Crvenkapa i Pčelica Dana, Petra Jovanovića, kao i dječje opere Marije Cvijić pisane na tekstove Branislava Cvijića: Crvčak i mrav, Ivica i Marica i Čardak ni na nebu, ni na zemlju.

Marija Cvijić, koloraturni sopran, ljubav prema pjevanju i muzici stekla je još od malena, dok je bila član hora Bajićevi slavuji. Po završetku Srednje muzičke škole Isidor Bajić, diplomirala je solo pjevanje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi prof. Vere Kovač Vitkai. Učestvovala je na mnogim takmičenjima za solo pjevače i osvojila nekoliko nagrada. Dva puta bila je dobitnica stipendije Fonda za talentovane mlade pjevače Melanija Bugarinović i ćerka Mirjana Kalinović- Kalin. Stalni je član Opere Srpskog narodnog pozorišta od 2013, a od 2019. i njen solista. Učestvovala je u operama Lorcinga, Gotovca, Čimaroze, Despića, kao i u Mocartovoj Čarobnoj fruli, s jednom od najzahtjevnijih koloraturnih uloga Kraljice noći. Nastupala je na tematskim koncertima s Branislavom Cvijićem, u Somboru, Zrenjaninu, Rumi, Novom Sadu. U dječjim operama koje izvodi Udruženje umjetnika Visoko C, i koje je osnovala zajedno sa suprugom, igrala je u više od 400 predstava širom Vojvodine, pjevajući glavne uloge u operama Snežana, Crvenkapa, Medvedova ženidba, Ježeva kućica, Bastijen i Bastijena, Pepeljuga, Priče sa salaša.

Branislav Cvijić, tenor, završio je Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, odsjek solo pevanje, u klasi prof. Zvonimira Krnetića, a usavršavao se kod Dragoslava Ilića, soliste tenora Narodnog pozorišta u Beogradu. Dobitnik je prvih nagrada na republičkim i saveznim takmičenjima i laureat takmičenja u Moskvi 2008. godine. Ostvario je više od dvadeset solističkih koncerata, preko dvije stotine solo nastupa, oko pedeset nastupa sa kamernim sastavima. Član je Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu od 2003. godine, a njihov solista i stalni član od 2006. godine. Ostvario je preko dvadeset operskih uloga u djelima: Slijepi miš, R. Štrausa, Seoski lola, D. Jenka, Ljubavni napitak, G. Donicetija, Katarina Izmailova, D. Šostakoviča, Pokondirena tikva, M. Logara, Lepa Galatea, F. Supea, Seviljski berberin, Đ. Rosinija, Nabuko, Đ. Verdija, Čarobna frula, V. A. Mocarta, Pop Ćira i pop Spira, D. Despića, Evgenije Onjegin, P. I. Čajkovskog. Od 2005. godine član je Kamernog muzičkog društva (KMD) iz Novog Sada, a godine 2015. osniva Udruženje umjetnika Visoko C, čiji je cilj promovisanje domaće i strane muzičke kulture, prvenstveno operske, i edukovanje najmlađih.

Ivan Nikolić, bariton, pohađao je Muzičku školu Josip Hatze u Splitu, odsjek harmonika, i Muzičku školu Vojislav Vučković u Nišu, odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Gordane Milošević. Diplomirao je 2002. godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Prištini, u klasi prof. Olge Koroljkove, nakon čega je završio Operski studio Biserke Cvejić, pri nacionalnom teatru u Beogradu, u klasi prof. Gordane Jeftović. Prijemni ispit za Operski studio u Bielu, u Švacarskoj, gdje je radio s prof. Hansom Peterom Blohvicom, položio je 2005. godine. Održao je veliki broj koncerata i učestvovao na takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Angažovan je kao solista u nekoliko horova u Srbiji. U Kamernoj operi Madlenijanum ostvario je uloge u djelima Orfa i Rosinija, a od 2007. godine u Operi Srpskog narodnog pozorišta brojne uloge u operama Boemi, Toska, Madam Baterflaj, Đ. Pučinija; Travijata, Rigoleto, Trubadur, Đ. Verdija; Telefon, Đ. K. Menotija, Pokondirena tikva, M. Logara, Viva la mama, G. Donicetija. Pedagoškim radom počeo je da se bavi 2002. godine, najprije u Muzičkoj školi Kornelije Stanković u Trsteniku, a od 2010. godine u Muzičkoj školi Teodor – Toša Andrejević u Rumi, u Srbiji.

Marina Mikić, pijanistkinja, završila je muzičku školu u Herceg Hovom, u klasi prof. Zorana Redžića. Klavir je diplomirala na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi prof. Kemala Gekića. Tokom školovanja osvojila je više republičkih i saveznih nagrada. Usavršavala se na brojnim majstorskim kursevima kod renomiranih pedagoga, kao što su Igor Lasko, Vladimir Krpan, Konstantin Bogino, Aleksej Nasedkin, Jelena Rihter, Jokuthon Mihailović, Dorian Leljak, Arbo Valdma i dr. Snimala je za RTV Srbije i Crne Gore. Nakon svog prvog solističkog resitala, koji je održala s jedanaest godina, s vremenom je osvajala pijanistički repertoar koji danas obuhvata široki stilski raspon solističkih, kamernih i orkestarskih djela. Nastupala je u Sloveniji, Austriji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Italiji, Slovačkoj i Srbiji. Zaposlena je u zvanju samostalnog stručnog saradnika-korepetitora na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Pored koncertne, saradničke i pedagoške aktivnosti, angažovana je na različitim organizacionim poslovima: asistent umjetničkog direktora Međunarodnog festivala KotorArt, član Umjetničkog odbora Somborskih muzičkih svečanosti i član Odbora A Festa, Akademije umetnosti u Novom Sadu, 2011, 2012. godine.